open-navfaktor-logo
search
Analiza
Šest najvećih laži i spinova kojima su kočene reforme u BiH: Šta je na kraju istina?
Koliko su kritike bile utemeljene, a koliko su takve analize bile pogrešne, što iz neznanja, što iz potreba različitih interesnih grupa da spinovima postignu vlastite političke ili ekonomske ciljeve. Ovo je šest ključnih spinova i istina u protekle četiri godine
12.09.2018. u 12:39
get url
text

Sjećate li se analiza i predviđanja analitičara, političara, novinara... u protekle četiri godine, a u kojima su nas plašili poskupljenjima, raspadom države, promjenom demografske slike Bosne i Hercegovine, pogoršanjem položaja radnika i penzionera te brojnim drugim crnim prognozama? Koliko su kritike bile utemeljene, a koliko su takve analize bile pogrešne, što iz neznanja, što iz potreba različitih interesnih grupa da spinovima postignu vlastite političke ili ekonomske ciljeve? Izdvojili smo nekoliko dominantnih tema kojima je cijela država bila zaokupljena posljednjih godina, a gdje su se iznosile vrlo površne ocjene i dezavuirala javnost.

Arapi dolaze, Arapi odlaze

Sjeća li se i osvrće li se iko više na priču o dolasku Arapa u BiH? Turisti koji dolaze iz arapskih zemalja u Bosnu i Hercegovinu, a naročito na područje Kantona Sarajevo, često su bili predmetom raznih analiza. Pa su nam tako od Banje Luke, Mostara do Sarajeva analitičari i političari "utjerivali strah u kosti" tvrdnjama kako će se demografska slika Bosne i Hercegovine u potpunosti promijeniti, da će Arapi naseliti ove prostore, da će Bosanci i Hercegovci biti samo njihova jeftina radna snaga. U takvim "predviđanjima" ponajviše su se isticale takozvane ljevičarske stranke i pojedini njihovi funkcioneri. Nije manjkalo zagovornika takve teze ni među intelektualcima, pa je akademik Esad Duraković na ovdašnjim televizijama imao cijelu seriju intervjua na tu temu, a Milorad Dodik i njegov SNSD na priči o dolasku Arapa održavali su imidž velikih zaštitnika srpstva i pravoslavlja.

Šta se zapravo dogodilo? Ovakvim spinovima su analitičari i političari davali vjetar u leđa islamofobiji i rasizmu, pa smo imali i slučajeva napada na turiste iz arapskih zemalja. U Hercegovini su u pojedinim mjestima građani čak tražili od policije da intervenira i zabrani im obavljanje molitve. Ispostavilo se da tvrdnja kako se "Arapima trajno prodaje bosanski grunt" ni izbliza nije tačna, a u slučajevima kada su postojale sumnje u nelegalne radnje u vezi s kupovinom nekretnina, bh. institucije su pravovremeno reagirale i odgovorile u skladu sa zakonima ove zemlje. Naročito je Federacija BiH bila pod lupom u vezi s tvrdnjama da se Arapima masovno prodaju nekretnine. Pri tome je redovno zanemarivana činjenica da državljanima zemalja iz kojih su najčešće dolazili gosti u našu zemlju ni pod kojim uvjetima nije omogućeno da steknu vlasništvo nad nekretninama u FBiH u svojstvu fizičkih lica. A to su državljani sljedećih zemalja: Afganistan, Armenija, Bahrein, Egipat, Indija, Indonezija, Irak, Katar, Kuvajt, Liban i Ujedinjeni Arapski Emirati. 

Arapi, kao i ostali turisti, dolaze i odlaze. Na početku ove turističke sezone ih je čak bilo dosta manje nego ranijih godina, jer su im neke druge zemlje nudile bolje i povoljnije aranžmane. Turisti iz arapskih zemalja, recimo, nisu problem niti jednoj evropskoj državi, ali u BiH je njihovo prisustvo bilo goruća tema. Na kraju se priča o Arapima zapravo svodi, kao i sve ostalo, na poštivanje ili nepoštivanje zakona. 

Laži o drastičnim poskupljenjima

Izmjene zakona o akcizama, odnosno usvajanje seta zakona iz ove oblasti, gotovo cijeli mandat na izmaku bila je top tema. Glavni argument koji su protivnici povećanja akciza iznosili u medijima i u parlamentarnim klupama bio je taj da će sve biti drastično skuplje, od osnovnih životnih namirnica i drugih roba široke potrošnje, luksuznih roba i usluga. Šta se desilo? Do enormnih poskupljenja nije došlo. 

Tvrdnje da će, ako poskupi benzin za 10 ili 15 feninga, proizvođači bilo čega odmah tu cijenu prebaciti na finalnu cijenu svog proizvoda, jednostavno su se ispostavile netačnima. Zašto se nisu obistinile crne prognoze o poskupljenjima, u nekoliko navrata u medijima je objašnjavao profesor sa Ekonomskog fakulteta u Sarajevu dr. Muris Čičić.

- Cijene u privredi ne formiraju se tako. Nema tu bukvalnog uključivanja svih troškova da bi se došlo do cijene. Imate stotine metoda određivanja cijena, i samo jedna je da se saberu svi troškovi i onda odredi. Ali to se u tržišnoj ekonomiji ne radi. U tržišnoj ekonomiji kompenzirate, imate različite profitne marže, različite troškove, različite situacije i možete određivati cijenu. Rijetko se dešava direktno uključivanje apsolutno svih troškova u cijenu. Ja ne znam otkud teza da će poskupjeti osnovne životne namirnice. Neće sigurno, jer sve to zavisi od tržišta i konkurencije na tržištu. To uglavnom izjavljuju ljudi koji ne bi trebali da se petljaju uopće u tu temu - kazao je Čičić odmah nakon usvajanja seta zakona o akcizama i putarinama. 

Da li će gorivo značajnije poskupjeti u određenom trenutku, ovisi od cijena na svjetskom tržištu. Zašto se plasirala teza o masovnim poskupljenjima, Čičić je ranije objašnjavao ovako: "Stvara se atmosfera za koju bih rekao da je dio obavještajnog rata. Nije to slučajno što se bombastični naslovi o poskupljenju svih proizvoda stavljaju jer nema osnova da se tako govori, ali ako neko tako govori, onda on prepada narod, to je u političke svrhe i iz nečijeg interesa. Situacija ne korespondira sa realnošću. Ja predviđam da će ove godine inflacija biti tu negdje oko dva posto kao što je bila 2017, što znači nizak rast cijena. Ali ovi što lansiraju priče o poskupljenju, imaju svakako neke druge ciljeve".

Tako je, primjera radi, kilogram riže u januaru 2018. godine, prije stupanja na snagu seta zakona o akcizama, koštao prosječno 3,21 KM. U julu je kilogram riže, prema podacima Federalnog ministarstva trgovine, koštao prosječno 3,26 KM. Cijena kilograma polubijelog hljeba od pšeničnog brašna ostala je nepromijenjena – 2,41 KM. Cijena pšeničnog brašna porasla je sa 0,83 KM u januaru na 0,85 KM u julu ove godine.

Identična je ostala i cijena pasteriziranog i steriliziranog mlijeka u tetrapaku, dok je prosječna cijena tvrdokornog sira (edamer, trapist, gauda) viša za tri feninga u julu u odnosu na januar. Cijena kokošijih jaja je, suprotno predviđanjima, niža nakon uvođenja akciza u odnosu na prethodni period (0,27 KM/0,25 KM), baš kao i cijena kilograma industrijski proizvedenog maslaca ( 22,67 KM/22,11 KM). Niža je i cijena ulja, čiji je litar u januaru koštao 2,13 KM, a u julu 2,07 KM. I kilogram kristalnog šećera nije poskupio stupanjem na snagu seta zakona o akcizama. U januaru je koštao 1,18 KM, a u julu 1,02 KM. Kilogram kuhinjske soli je skuplji za pet feninga, dok je kilogram kafe jeftiniji za dva feninga.

Akcize i cestogradnja

Nakon usvajanja seta zakona o akcizama i putarinama, umjesto tvrdnji kako će sve poskupjeti, a što se evidentno ispostavilo netačnim, pojedini analitičari i političari počeli su tvrditi kako su akcize uzalud povećane ili da su povećane radi krpljenja budžetskih rupa te da od masovne cestogradnje nema ništa. Valja napomenuti kako je odmah nakon usvajanja seta zakona došlo do poskupljenja goriva, jer su naftaši u tome vidjeli svoju šansu. Zahvaljujući kretanjima na svjetskom tržištu, cijene goriva u BiH uopće nisu trebale porasti za bilo kakav enorman iznos, odmah po stupanju izmjena Zakona na snagu, od 1. februara ove godine. Dokaz da je povećanje putarina bilo samo izgovor za nagli skok cijena može se naći u činjenici da su ti isti distributeri, nakon samo jednog sastanka kada je javnost "umolila" SBB-ovog ministra Zlatka Vujanovića da se sastane sa njima, snizili cijene goriva.

Osim toga, kašnjenje u benefitima od povećanja putarina uzrokovano je zbog nemogućnosti Upravnog odbora Uprave za indirektno oporezivanje BiH da raspodjeli prikupljeni novac. Kao što je poznato, novac prikupljen naplatom putarina podijeljen je tek u julu ove godine, a u tom trenutku na posebnom podračunu našlo se već 165 miliona maraka. Uostalom, nakon što je postignut dogovor o raspodjeli novca, čemu smo gotovo svakodnevno svjedoci, nadležna entitetska preduzeća počela su raspisivati tendere za izgradnju novih dionica autoputeva i drugih putnih pravaca u BiH. Prema do sada dostupnim informacijama, povećanje putarina trebalo bi za rezultat imati dobijanje oko tri milijarde KM povoljnih kredita, koji će se vraćati upravo od naplaćenih putarina, a koje će biti iskorištene isključivo za gradnju putne infrastrukture.

Na novac od putarina čekala je izgradnja više od 150 kilometara autoputeva u BiH, odnosno potpisivanje kreditnih aranžmana iz kojih će biti finansirana ta gradnja. Također, ovim novcem bi se osiguralo vraćanje kredita za izgradnju novih 86 kilometara magistralnih, regionalnih i drugih cesta, na 106 kilometara puteva u BiH bi se trebale graditi treće trake, a od ovog novca zavisi i gradnja čak 13 obilaznica oko gradova u BiH.

U toku su procesi potpisivanja ugovora o kreditiranju, kao i raspisivanje tendera za gradnju. Kada ove pripreme budu jednom okončane, na gradilištima širom BiH bit će otvoreno na hiljade novih radnih mjesta, a time će ujedno biti osiguran posao i za brojne firme u pratećim industrijskim granama. To znači da će deseci hiljada radnika u BiH imati osiguran posao, a samim tim i egzistenciju.

Činjenica je, međutim, i to da bi radovi na cestogradnji već bili u punom zamahu da je set zakona o akcizama usvojen već prvi put kada je poslan u parlamentarnu proceduru, ali je poznato i to da zbog politikanstva i opstrukcija cijeli taj proces debelo kasni.

Nisu akcize jedini reformski korak koji je poduzet u aktuelnom mandatu, a na kojima su oponenti "polomili zube", bez obzira na to da li se radilo o opoziciji, ili o onima koji bi da su malo na vlasti, a malo u opoziciji. Takvi su, uostalom, mjesecima uvjeravali javnost da neće glasati za set zakona o akcizma, ali su na kraju ipak glasali.

Zakoni o radu i PIO-u

U vrijeme usvajanja Zakona o radu u FBiH gotovo svi su kritikovali to rješenje. Govorilo se kako će zahvaljujući rješenjima u ovom zakonu poslodavci lakše uručivati otkaze radnicima, kako će trudnice i porodilje biti nezaštićene, kako se od radnika žele napraviti obespravljeni robovi i tome slično.

Na kraju, kada se "slegla prašina" na vidjelo su izašli konkretni rezultati ovog zakona, a najvažniji je da je najniža plaća radnika povećana sa 370 na 410 maraka. Osim toga, prava radnika su bolje zaštićena, jer sada poslodavci moraju prijaviti svakog uposlenika i prije nego što počne raditi, odnosno već prvog radnog dana na svom radnom mjestu uposlenik mora biti prijavljen. Treba spomenuti i da, prema ovom zakonu, poslodavci uposlenike mogu samo tri godine "držati" na određeno, odnosno nakon tog perioda moraju ga primiti u stalni radni odnos. Minimalni godišnji odmor povećan je sa 18 na 20 radnih dana, uvedena je mogućnost korištenja porođajnog odsustva oca djeteta, jasno je u brojnim odredbama precizirana sankcija za poslodavce koji krše prava radnika i tome slično.

Sličnu sudbinu doživio je i Zakon o penziono-invalidskom osiguranju (PIO) u Federaciji BiH. Osnovna teza oponenata bila je da će zbog ovog zakona penzije biti niže nego do sada, da su penzioneri oštećeni, da će budući penzioneri biti oštećeni, da se urušava cijeli penzioni sistem. Iz Sindikata BiH su poručivali kako će ovim zakonom biti oštećeni demobilisani borci. Međutim, i u ovom slučaju radilo se o pucnju u prazno. 

Novi Zakon o PIO-u je donio pravedniji obračun penzija, uvođenjem sistema bodovanja. Doprinio je stabilizaciji Fonda PIO. Doduše, penzije jesu umanjene, ali radi se isključivo o onima koji su imali enormno visoke penzije. Za sve ostale korisnike otvorena je zapravo mogućnost povećanja njihovih primanja. Naime, u Zakon je ugrađena odredba prema kojoj će se u aprilu svake godine visina penzija usklađivati sa rastom BDP-a. To će biti obaveza i time je onemogućeno da rast penzija ne zavisi od dobre volje Vlade, Parlamenta ili bilo koje druge institucije ili pojedinca.

Raniji zakon o PIO-u bio je toliko štetan, da bi u slučaju njegove daljnje primjene došao u pitanje opstanak Fonda PIO. Ovo su u više navrata isticali predstavnici udruženja penzionera, Vlade, ali i sam Fond PIO. Osnovne prednosti novog zakona su te da je Vlada FBiH garant isplate penzije, budući penzioner će imati penziju srazmjerno uplaćenim doprinosima i godinama radnog staža, PIO je sada dužan isplaćivati porodici umrlog penzionera dio pokopnih troškova u visini jedne prosječne penzije u FBiH, a u skladu s mogućnostima PIO snosi troškove rehabilitacije najugroženijih penzionera. Zakon o PIO-u, naravno, nije idealan, ali je daleko bolji od starog te su se njegova rješenja pokazala daleko efikasnijima nego su to crne prognoze kritičara predviđale. Zanimljiva je činjenica da su se u prvih pola godine 2018. penzije u Federaciji po različitim osnovama povećane tri puta. U Federalnom zavodu PIO kažu da takav slučaj nije zabilježen ranijih godina. Zakon o PIO-u usvojen je početkom ove godine. 

Mehanizam koordinacije

I Mehanizam koordinacije je naišao na osude, čak i prije nego što je uspostavljen. Govorilo se da se na ovaj način uspostavlja paralelni sistem vlasti u BiH. Međutim, rezultati rada Mehanizma su da je BiH, kada je on profunkcionisao, značajno doprinio ubrzanju puta BiH ka EU, koji je godinama bio u zastoju. Zarad lakše komparacije evropskog puta BiH prije i poslije usvajanja Mehanizma koordinacije, osvrnimo se nakratko desetak godina unazad, odnosno do 16. juna 2008. godine, kada je potpisan Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju (SSP). U tom trenutku je BiH čak imala blagu prednost na evropskom putu u odnosu na većinu zemalja regiona. Međutim, u godinama koje su uslijedile je kvantitet i kvalitet urađenog posla u kontekstu evropskih integracija bio dovoljan da nas sve države regiona sustignu i prestignu.

Potvrđuju to i izvještaji Evropske komisije o napretku BiH, koji su iz godine u godine ukazivali na zastoj naše zemlje u ispunjavanju uvjeta za članstvo u EU. U izvještaju o napretku BiH za 2012. godinu, koji obuhvata period od oktobra 2011. godine do septembra 2012. godine, odnosno period u kojem je vlast na svim nivoima, predvođena SDP-om, bila u "punom zaletu", konstatira se kako je BiH nazadovala gotovo po svim pitanjima. Podsjetimo, to je bio period prekomponovanja vlasti i formiranja koalicije SDP-SBB-SNSD. U izvještaju je tada precizirano kako je: deficit tekućeg računa sa 5,7 posto BDP-a u 2010. porastao na 8,8 posto u 2011. godini. Ovo pogoršanje je uglavnom nastalo usljed povećanja trgovinskog deficita, čija se godišnja stopa povećala 12,3 posto i dostigla 27,9 posto BDP-a. Porast izvoza je skoro upolovljen na 15,6 posto. Godinu kasnije u izvještaju je istaknuto je da: Mehanizam koordinacije i dalje nije usvojen, baš i kao ključne sektorske strategije. Negativni trendovi iz prethodnih godina su učvršćeni, a BiH se zacementirala na začelju regiona kada je napredak na evropskom putu u pitanju.

Negativni izještaji su se nizali, a prvi pozitivan je stigao konačno u novembru 2015. godine. Tačnije, to je bio prvi pozitivan izvještaj nakon niza od 10 katastrofalnih godina. U decembru 2016. godine je BiH uručen Upitnik Evropske komisije. Da bi BiH uopće dobila Upitnik, bilo je potrebno ispuniti određene uvjete. Jedan od ključnih uvjeta bilo je usvajanje Mehanizma koordinacije. On je usvojen u augustu 2016. godine, a utvrđivanje tog sistema bilo je neophodno za usaglašavanje jedinstvenih odgovora na Upitnik. Danas se BiH nalazi na korak do dobijanja kandidatskog statusa, a država se, suprotno tvrdnjama, nije raspala zbog Mehanizma koordinacije, niti u BiH postoji paralelni sistem vlasti. 

U okviru ove teme, mada ne nužno i isključivo u vezi s Mehanizmom koordinacije, bitno je naglasiti i da su tokom protekle četiri godine usvojene i veoma važne strategije na osnovu kojih BiH može povlačiti novac iz predpristupnih fondova EU-a, dobijati povoljne kredite, kreirati razvoj privrede, odnosno strategije kojima je BiH vrlo precizno trasirala svoj put na domaćem i međunarodnom planu. A to su: Transportna strategija, Strategija ruralnog razvoja, Strategija vanjske politike BiH...

Nova radna mjesta 

Na kraju, pozabavimo se malo matematikom, tačnije statistikom. U vrijeme predizborne kampanje 2014. godine iz SDA su poručili kako će osigurati otvaranje 100.000 novih radnih mjesta u naredna dva mandata. Ovakva tvrdnja je izazvala, najblaže rečeno, podsmijeh političkih protivnika, ali i brojnih arapovića, bajtala, marićki, cenićki, kazaza i njima sličnih - dakle, analitičara, dežurnih "sveznalica". Međutim, četiri godine kasnije, zvanični podaci institucija Bosne i Hercegovine kažu sljedeće: 

Broj zaposlenih u junu 2014, prema zvaničnim podacima Agencije za statistiku BiH, iznosio je 700.659, dok je u junu ove godine bio 809.031. Ili kada su u pitanju nezaposleni: u junu 2014. u BiH je bilo 545.470 nezaposlenih, dok ih je u junu ove godine bilo 448.071. Dakle, broj nezaposlenih pao je za 97.399. Procentualno gledajući, nivo nezaposlenosti u junu 2014. iznosio je 43 posto u odnosu na ukupan broj radno sposobnog stanovništva, dok je u junu ove godine on pao na 33 posto. Ovako prezentirani podaci često su nailazili na kritike. Između ostalog, tvrdi se kako je nivo nezaposlenosti pao, ne zbog rasta zaposlenosti, nego zbog odlaska radno sposobnog stanovništva BiH na rad u zemlje Evropske unije, što bi značilo da se odjavljuju sa evidencije nezaposlenih. 

U vezi s tvrdnjama o friziranju broja zaposlenih, a na primjeru Federacije BiH, potrebno je istaknuti da je Federalna vlada uvijek isticala kako mjerodavnim uzima onaj broj zaposlenih koji se vodi u Poreznoj upravi FBiH. Zašto u Poreznoj upravi, a ne recimo u Zavodu za statistiku FBiH? Porezna uprava, za razliku od Zavoda, obuhvata sve zaposlene i kasni samo osam dana od momenta zapošljavanja. Zavod za statistiku ima posebnu metodologiju i ne sadrži podatke o privrednim subjektima koji imaju manje od pet zaposlenih. Porezna uprava na osnovu prijave radnika, a koja je obavezna, vodi preciznu evidenciju o svakom radniku. I konačno, ako uporedimo npr. juni 2014. i juni ove godine, situacija s brojem zaposlenih je sljedeća: u junu 2014. broj zaposlenih u FBiH je iznosio 471.461, a u junu 2018. godine 524.702. Ili 53.241 zaposleni stanovnik FBiH više u odnosu na četiri godine ranije. Kome vjerovati, ako je to uopće dilema, institucijama države BiH ili raznim analitičarima koji "ispaljuju" površne ocjene? 

2024 faktor. Sva prava zadržana. Zabranjeno preuzimanje bez dozvole izdavača.