Oktobar je posvećen borbi protiv raka dojke, ali i mjesec kada se podiže svijest o ovoj bolest. Prilika je to da se naglasi kolika je važnost redovnih pregleda (samopregled, ultrazvuk i mamografija) u ranom otkrivanju bolesti, kada se ženama pružaju veće šanse za ozdravljenje.
Sarajevsko Udruženje osoba oboljelih i liječenih od raka dojke "Renesansa" broji oko 100 žena koje su se suočile sa ovom zdravstvenim problemom, iako je broj oboljelih na području glavnog grada naše zemlje daleko veći, kaže Senka Fejzović, predsjednica Udruženja.
"Renesansa" nema budžet, naše žene rade volonterski
- Procjene su da na području Kantona Sarajevo trenutno ima oko 5.000 žena operisanih od raka dojke. U "Renesansi" ih je oko 100, a samo nas 40-ak je aktivno. Najčešći razlog je što većina još uvijek krije da je oboljela. Puno je onih koje misle da se kod nas priča samo o bolesti, a to nije tačno. I ja sam nekada tako mislila. Puno je i žena koje misle da im ne treba psihološka pomoć, a ustvari, ona nam je itekako potrebna. U "Renesansi" imamo psihologa, grupnu ili individualnu terapiju, potom jogu smijeha, meditacije, organiziramo izlete, odlaske u pozorište, te razna druga druženja. Naravno, priča se i o bolesti kada i kome treba, ali mi, prije svega, pravimo atmosferu života, jer bolest nije kraj - kaže Fejzović, pozivajući žene da im se pridruže.
"Renesansa" nema budžet, niti ih bilo ko, kako ističe Fejzović, finansira. Članice posao obavljaju volonterski i trude se privući donatore, kako bi mogle platiti kiriju i režije za prostorije u kojima borave.
- Do sada smo bile angažovane u nekim projektima, pa smo od dobijenog novca mogle finansirati pomenute izdatke, ali više nismo interesantne ni za projekte. Zilha Ademaj, dosadašnja ministrica zdravstva u Kantonu Sarajevo, prvobitno nam je obećala da će nas uključiti u projekte, ali nismo prošle, jer navodno nismo imale neki papir koji im je bio jako važan. Vjerujem da se u nekim nevladinim organizacijama obrću velike pare, ali to nije slučaj sa našim Udruženjem. Nas nema nigdje - govori Fejzović.
Ono na što će članice "Renesanse" u narednom periodu usmjeriti rad je što hitnije otvaranje centra za limfedem.
{$galerijaFotografija}
Limfedem se manifestira kao pojava otoka jednog dijela tijela
Limfedem je nuspojava operacije različitih vrsta karcinoma (karcinom dojke, štitne žlijezde, limfnih čvorova, melanoma...), koji se manifestira kao pojava otoka jednog dijela tijela, koji ako se ne liječi, kako kaže Fejzović, može uizrokovati ozbiljne zdravstvene probleme.
- Dr. Melika Mahmutbegović, dosadašnja potpredsjednica FBiH, sa kojom smo razgovarale i o ovom problemu, ispričala nam je slučaj iz svoje prakse, da je žena, koja je nakon operacije imala natečenu ruku, došla i molila da joj je odsijeku jer nije mogla trpiti bolove. U RS-u postoji centar za liječenje limfedema, Federacija ga još nema. U Federaciji imate jednu doktoricu Sabinu Sarić, koja je doktorirala na problemu liječenja limfedema, koja svake godine iskoristi odmor za nove edukacije u inostranstvu, i jednog fizioterapeuta koji radi sa njom. I to više nije samo Federacija, jer ženama iz Lukavice, Rogatice i Višegrada lakše je doći u Sarajevo, nego u Banju Luku gdje se nalazi centar. Da problem bude još veći, kod nas je do nedavno pružanje takvih usluga, odnosno pomoći osobama koje imaju limfedem, bio ilegalan rad. Sada je uvršteno u usluge fizikalne terapije, ali mi još nemamo centar, i to je daleko od pristojnih uvjeta za obavljanje terapije – objašnjava Fejzović.
Limfedem se može spriječiti, ali se ne može izliječiti
Kolika je potreba za ovakvim centrima najbolje govori podatak da 49 posto oboljelih od karcinoma imaju problem lemfedema. Zbog toga bi, naglašava Fejzović, osim u Sarajevu, slični centri trebali biti otvoreni i u Mostaru, Bihaću, Zenici...
- Žene u našem Udruženju već 15 godina rade na tome, izdajemo brošure i edukujemo. Limfedem se može spriječiti, ali se ne može izliječiti. Dr. Mahmutbegović kao žena i ljekar ima senzibilitet za rješavanje ovog problema. Dva puta je organizirala sastanak sa ministricom Ademaj i direktorom JU Dom zdravlja Kantona Sarajevo, ali u ovoj javnoj ustanovi kao da ne postoji razumijevanje za ovu problematiku. Imam utisak da imaju strašan otpor prema tome. Stekla sam dojam da je to kod njih na nivou: "Opet te žene, šta više hoće". To je strašno saznanje da neko na taj način razmišlja o osobama koje prolaze kroz strašne bolove – ističe Fejzović.
Osim teških zdravstvenih problema, oboljeli od lemfedema susreću se i sa ogromnim finansijskim izdacima, koji su potrebni u nabavljanju kompresivnog materijala.
- Samo rukav sa zavojima košta 700 KM. Krajem maja usvojena je lista u kojoj je navedeno šta sve oboljeli ima pravo, od kompresivnih materijala, preko implantata, pa do nekih lijekova. Međutim, ta lista je tek nedavno objavljena u Službenim novinama i postala zvanična, ali nisu određene cijene, koliko primjera radi, Zavod zdravstvenog osiguranja KS participira u tome, pa se pacijenti, među kojima su i muškarci, sami snalaze. Sami kupuju, a kad dođu na terapiju, umjesto da se nakon skidanja bace i stave novi, što je praksa svugdje u svijetu, naši pacijenti ponovo vraćaju isti zavoj, jer on košta 350 KM. Kod kuće skinu, operu i ponovo vrate, kao da smo u srednjem vijeku - kaže Fejzović.
