Riječ je o mladoj, svjetski poznatoj umjetnici i aktivistkinji koja se kroz svoj rad često bavi pitanjima relevantnim za romsku zajednicu u kojoj je i sama odrasla. Studij slikarstva završila je na Akademiji umjetnosti u Banjoj Luci, nakon čega je bila dio Roma Graduation Programa u Budimpešti gdje je učila engleski jezik, sociologiju i antropologiju. Studije je nastavila na američkom Syracuse univerzitetu u New Yorku gdje je 2018. godine diplomirala likovnu umjetnost i performans.

Za Selman ne postoje granice u umjetnosti i bavi se slikanjem, crtanjem, umjetničkim video instalacijama, ali i performans umjetnošću koja najviše odgovara njenom karakteru i za koju kaže da je, koliko god bila intimna, individualno-politička i da postaje univerzalna.

Izložba u Umjetničkoj galeriji na kojoj je prezentirala velika platna u kombinaciji s olupinama od automobila, prvo je njeno samostalno predstavljanje u BiH, a do sada je izlagala diljem Balkana, kao i u Sjedinjenim Američkim Državama, Italiji i Mađarskoj. Učestvovala je u niz značajnih internacionalnih izložbi. Dobitnica je niz međunarodnih priznanja u oblasti umjetnosti, te započinje pohađanje Rijksakademie u Amsterdamu (2021).

- Na ovoj izložbi sam predstavila radove koje sam radila posljednje dvije godine. Željela sam da predstavim svoju viziju svijeta kroz objekte koji su odbijeni, koji nisu imali nikakav značaj i da kroz tu transformaciju nečega što nema vrijednost, to postane vrijednost. Sve ono što je bilo odbijeno dobiva neku suštinu baš u ovakvom prostoru i u ovakvoj galeriji. Svi ovi objekti koje vidite na izložbi su nađeni doslovno na smeću, ali oni imaju svoju funkciju. Oni predstavljaju egzistenciju mojim roditeljima, a u ovom kontekstu predstavljaju moju egzistenciju kao umjetnice – pojasnila je Selman.

Izložbom ne šalje nikakve poruke, sve što radi u umjetnosti proizilazi iz njenog iskustva, a publici ostavlja prostor da sami promišljaju o tome.

- Radim ono što mislim da trebam, i to sve proizilazi iz mog iskustva. Koliko god moji radovi su indirektni oni su isto tako direktni i postaju univerzalni za sve nas, tako da nas spajaju. Sa svojim radovima ja stvaram ravnopravnost među svima nama. Svaka umjetnost koja proizilazi iz ličnog iskustva postaje politička. Kad bih rekla da moja umjetnost nije politička ja tada indirektno postajem politička umjetnica. A u ovom kontekstu, teme kojim se ja bavim, teme koje su meni ispirativne, proizilaze baš iz ovog haosa, iz ove sredine iz koje dolazim i zato su one ovako direktne i ljudi mogu stvarno da ih osjećaju – dodala je Selman.

Kako bi pomogla romskoj djeci da se školuju 2017. godine osnovala je Fondaciju Marš u školu.

- Živimo u zemlji u kojoj imamo puno problema, a Romi su nažalost i dalje bačeni na zadnje mjesto. U Fondaciji smo uradili jako puno. Za sada imamo 12 djevojčica koje primaju stipendiju, jednu djevojčicu koja je upisala Pravni fakultet i još tri dječaka koja su u srednjoj školi. Od 20 posto koliko je završavalo romske djece osnovnu školu, sada ih završava 95 posto. Htjela sam da kažem koliko je bitna kultura i koliko je meni bitna vjera u umjetnost, ali neka ide moj statment "Vi nemate pojma" – ističe Selman.

{$galerijaFotografija}

O težini puta koji je prošla da bi danas bila tu gdje jeste nije željela govoriti, jer, pojašnjava da je svim manjinama put jako težak.

- Zato mislim da nije važno pričati o načinima diskriminacije jer su oni nekako slični svima nama koji smo pripadnici manjina, pogotovo ženama, ali recimo sve to što sam prošla danas utiče jako puno na moju umjetnost i na moje ojačavanje, tako da sam ja danas najopasnija žena na svijetu – poručuje Selman.

Naglašava da joj je majka bila najveća podrška, potom otac, a onda i prijatelji.

- Kada nešto stvarno hoće da se uradi, onda može. Društvo ovdje nije naviklo na to da su Romi obrazovani, a to je ono što treba da se promijeni. Ima jako puno Roma obrazovanih, pogotovo na zapadu, a kod nas u Bosni koja je problematična sama po sebi, postoji najveća kompleksna situacija. Ja sam se izborila sa predrasudama, ali nema svako priliku. Ja sam imala cilj i snagu da se izborim sa svim – ističe Selman.

Ne buni se protiv stvarnosti, ona želi probuditi stvarnost, i stvoriti neku novu viziju te stvarnosti kroz činjenice koje su nevažne ljudima.

- Posljednjih 100 godina Romi skupljaju željezo, a to je posao koji se nikad nije cijenio, a oni su to radili kao neki futuristi koji se bave reciklažom tog metala. Zapad je tek u posljednjih nekoliko godina shvatio važnost recikliranja. Može se vidjeti koliko su Romi napredniji – dodaje Selman.

Njena umjetnost proizilazi iz haosa, onog kroz koji prolazila pokušavajući da napravi svoj put. Tako su izložena platna na izložbi zapravo materijali na kojim je njen otac sakupljao metal.

- Tako da je nastala prirodna apostraktna slika. Voljela bih da ovu izložbu posjeti jako puno ljudi i da svako od njih napravi svoju viziju, svoje mišljenje – poručila je Selman.