- Nalazim na Infektivnoj klinici već mjesec dana, izolacija, pojma nemam šta je s mojom kliničkom slikom jer sam od prve zaraze (20.12. u Thalassotherapia Opatija), kad sam imala sve simptome i katastrofa prošla, imala poslije i negativne i pozitivne testove, antitijela nemam. I dalje imam posljedice zaraze, slabost, infekcija, visoke temperature i liječim se. Nekad sam bolje, nekad lošije, ali imam snage viriti na prozor jer je konstantno buka. Samo se smjenjuju hitna pomoć, kombi od mrtvačnice i kamioni sa kisikom. Tako cijeli dan i noć – kazala jee Sedina.

Ističe kako na recepciji neprestano zvone telefoni jer ljudi zovu i raspituju se za svoje, te da je već više od 500 pacijenata na KCUS-u.

- Sestre i doktori su u trku i neprestano rade, padaju s nogu, razgovaraju o pacijentima, bore se da svakog spase. Kad ujutro čujem da je sprat niže na intenzivnoj za noć 16 umrlo, jednostavno nevjerovatno. Samo pomislim kako je njihovim bližnjima koji su tu noć zvali za informacije i šta kad saznaju da je gotovo i da je već u mrtvačnici. Ovo je postalo ludilo pravo, ali kasno je sad kajati se zbog skijanja – napisala je između ostalog.

Kaže da je dobila dosta komentara podrške u ozdravljenju, ali i osuda zbog onog što je napisala, te da je željela samo da prenese realnost koju danima gleda.

- Jer zbog takvih koji negiraju i jeste ovako stanje u svijetu. Niko me nije mogao vidjeti kako skijam usred pandemije jer sam bila mjesecima u bolnici Thalassotherapia Opatija, gdje su me spasili kad sam se tek zarazila Covidom – zaključila je.