Godišnjice

Sedam godina od odlaska Nedžada Ibrišimovića: Bio je književnik, slikar, skulptor, ali i patriota

Objavljeno: 15.09.2018. u 17:59 Autor: M. Čustović

O liku i djelu Nedžada Ibrišimovića, a povodom godišnjice smrti, danas će se govoriti u dvorištu njegove porodične kuće u Žepču

FOTO: Foto arhiv

Na današnji dan, 15. septembra 2011., u 71 godini, umro je Nedžad Ibršimović, jedan od najvećih sinova Bosne i Hercegovine!

Bio je književnik i slikar, predsjednik Udruženja pisaca BiH, član Udruženja likovnih umjetnika BiH, dobitnik brojnih nagrada i priznanja. Ili kako je kazao pisac Zlatko Topčić: “da je bio samo slikar ili skulptor, to bi bilo dovoljno da bude veliko ime u ovoj zemlji, ali njegovo književno pismo ga čini jednim od najvećih pisaca, najoriginalnijih autora koje je dala BiH”.

O liku i djelu Nedžada Ibrišimovića, a povodom godišnjice smrti, danas će se govoriti u dvorištu njegove porodične kuće u Žepču.

- Evo već sedmu godinu, sada mogu reći tradicionalno, obilježavamo godišnjicu smrti i sjećanje u Žepču u kući djetinjstva Nedžada Ibrišimovića. S obzirom da je Nedžad tamo proveo djetinjstvo, odlaskom iz Sarajeva usljed ratnih dejstava (1943.). I mnogo godina nakon povratka u Sarajevo se vraćao u Žepče, pod brda Orlovik i Bukovik i iz njih crpio snagu bosansku, iz čega su nastajala njegova umjetnička djela, knjige, slike, skulpture, drame, priče, inspiracija...

Neumorni organizator ovih sjećanja na Nedžada je BKD Preporod Žepče, na čelu sa Rusmirom Agićem, a uz podršku BKZ-a Preporod BiH.

- Svake godine dolaze uvaženi gosti, akademici, profesori, književnici, umjetnici i svojim izlaganjima predstavljaju i sjećaju se njegovih djela, druženja, anegdota. Čak dolaze i veoma lijepo govore i neki koji nisu bili u dobrim odnosima s njim, što je za svaku pohvalu. Svake godine dolazi sve više omladine i interesuje se za Nedžada, pa nam to bude još draže. Dolaskom novog predsjednika Društva pisaca, Hadžema Hajdarevića, osjeti se i njihov mali doprinos ovom okupljanju. Žao mi je što se ANUBiH ne oglašava i kao da su zaboravili svog člana, što je isto i sa PEN Centrom BiH - kazao nam je Nedžadov sin Oro Ibrišimović.

Ali, on i njegova porodica čine sve da sačuvaju od zaborava uspomenu na Nedžada. Njegovu pisanu riječ uspješno šire i van okvira BiH, pa je tako “Ugursuz”, šestoaprilskom nagradom ovjenčani roman, nedavno preveden na turski jezik, a najavljeno je i njegovo vraćanje na pozorišne daske…

- Maloprije sam spomenuo omladinu i kako se sve više interesuju za Nedžadova djela, a oni su nam garant opstanka. Važno je da oni spoznaju važnost i veličinu Nedžadove pisane riječi i da je promovišu svugdje po svijetu. Mi se kao porodica trudimo da djela budu dostupna svima, čak i drugim nacijama, pa se tako “Ugursuz” našao i kod turskih čitatelja. “Karabeg” je također preveden i objavljen u Turskoj. “Vječnik” je odavno dostupan na engleskom jeziku, kao i na českom jeziku. Tu su i ostale knjige koje pokušavamo predstaviti i novijim generacijama.  Poznato vam je da se desila promjena na čelu Narodnog pozorišta, pa ovu priliku koristim da pozovem Izudina Bajrovića v.d. direktora, da nađe načina i volje da se “Ugursuz” i “Karabeg” vrate na pozorišne daske, a imamo neke naznake ponovnog igranja i postavke "Wolanda u Sarajevu" u Kamernom teatru kojeg vodi naš prijatelj, veliki glumac Emir Hadžihafizbegović, te i njega pozivam da se to što prije desi. On je ujedno i glavni lik predstave – poručio je Oro.

Nedžad Ibrišimović rođen je 20. oktobra 1940. godine. Bio je pripovjedač, romansijer, dramski pisac, pjesnik, esejista, publicista i vajar. Osim na turski, engleski i češki prevođen je i na  albanski, španski, arapski,  francuski, njemački i italijanski jezik. Bio je urednik u listovima "Naši dani" i "Oslobođenje".

Bio je i veliki patriota. Volio je Bosnu, volio je svoj narod. Njegovu karijeru obilježio je roman ”Vječnik“, na kojem je radio punih 40 godina. Zapravo, pisao ga je, kako je i sam kazivao, cijeli život. A posljednje njegovo djelo "El-Hidrova knjiga", zapravo je nastavak pomenutog romana.

A kako je bilo odrastati uz ljudsku i intelektualnu veličinu poput njega, pitali smo Ora.

- Nije bilo jednostavno, ali kao djeca naučili smo se disciplini, poštovanju prema radu, prema drugima, važnosti odnosa među ljudima. Savjetovao nas je da budemo ljubazni, pošteni, jaki i svoji. Da ljude djelimo na dobre i loše, ali i da se i prema lošima odnosimo veoma lijepo i civilizirano. Da nije bitno materijalno, već duhovno, da ne podcjenjujemo nikoga i da pomažemo ljudima. Da nam je duša uvijek puna i živa. Sve to je napisano i u knjigama i dobar čitalac to zna prepoznat- odgovorio je.

Izvor:   Faktor

Faktor pratite putem aplikacija za Android. Pratite nas i na društvenim mrežama Facebook i Twitter. Zabranjeno je prenošenje sadržaja bez odobrenja redakcije. Kontaktirajte nas na [email protected]

Vezani članci

Iz kategorije