Kaže da je ramazan poseban mjesec za nju i njenu porodicu. A vrijeme je, ističe, posvetila porodičnim obavezama i ramazanskim aktivnostima, te sa sjetom i pokojom suzom ispraća ove mubarek dane.

- Kako kaže Šerif efendija Delić, svi mi imamo nekoga koga ko nas je napustio i ko nam nedostaje, pa u ovom mjesecu posebnu pažnju posvetimo učenju hatme i jasina za naše umrle. Ove godine jako nam je nedostajalo druženja sa širom porodicom i prijateljima na zajedničkim iftarima i teravih-namazima – priča Arnautović.

Bajram je, kaže, praznik, mubarek, radost i nagrada nakon mjeseca posta.

- To je vrijeme za obilazak rodbine i prijatelja, obilazak mezarja gdje su se preselili naši najdraži. Molim Allaha dš.š. da bude lijepo vrijeme, pa da možemo obići što više rodbine i prijatelja i družiti se sa njima nakon dva mjeseca izolacije i ograničenja kretanja. Svakog Ramazanskog bajrama mene uhvati sjeta, opraštamo se od još jednog mubarek ramazana, sjećamo se Bajrama iz aprila 1992., učimo dove našim šehidima – ističe sagovornica.

Pripreme za Bajram u njenom domu krenu nekoliko dana prije samog Bajrama.

- Kupujemo bajramluke za sve članove porodice. Običaj je da svi dobiju nešto novo, makar i sitnicu, pa se trudimo da taj običaj ispoštujemo. Vodimo računa da na vrijeme podijelimo sadekatu-l-fitr i zekat. Pospremanje kuće, pranje avlije, priprema odjeće za Bajram, sve su to aktivnosti koje su neizostavne pred ovaj veliki praznik – pojašnjava.

Kaže da njena porodica ima posebne običaje za Bajram.

- Prvog dana Bajrama okupljamo se na bajramskom doručku kod mog djevera Mehe i njegove supruge Evke koja nam pripremi najukusnije jemeke. Bajramski ručak rezervisan je za posjetu mojoj majci hadži Safiji. Mama je rodom iz Kozarca odakle je ponijela mnoge običaje posebno u pripremi bajramske sofre. Ona njeguje tradiciju bosanske kuhinje, pa se pored pite, sarme, sogandolme, bamije, počastimo i baklavama koje se po istilahu pripremaju nekoliko dana. Prvo mrvice koje se suše, pa slaganje, pečenje baklava a na kraju i zalijevanje agdom. Ja u svojoj kući također za Bajram svojim ukućanima i gostima pripremim, između ostalog, pite, šarenu dolmu, baklave i šampitu koju moja djeca jako vole – nabraja sagovornica.

Samira kaže da joj bajrami iz djetinjstva uvijek izmame osmijeh.

- Rođena sam i odrasla na Koševu, okružena brojnom porodicom, mama, rahmetli babo, rahmetli nena i dedo, amidže, tetke, strine i rođaci. Kuća je uvijek bila puna radosti. Sjećam se Bajrama jedne hladne zime kada je snijeg pao oko pola metra. Mama me je utoplila da idemo do nene, ali nije mogla da mi obuje nove cipele zbog snijega i zbog toga sam bila jako tužna. Ali je rahmetli nena Hajra tražila da mi donesu cipele i da ih obujem i nosim po kući. Mojoj sreći nije bilo kraja – prisjeća se Samira.

Samira voli da se druži i mnogo vremena provodi u džamiji sa svojim džematlijama. Snaga je, smatra, u džematu, te ističe kako je osjećaj pripadnosti zajednici neprocjenjiv za svakoga.

- Činjenica da si dio džemata, u ime Allaha dragog, da imaš prijatelje mnogo znači za samopouzdanje i samouvjerenost. Znanje koje stičemo i nadopunjujemo i iskustva koja razmjenjujemo obogaćuju nam život. Sretna sama što sam dio džemata Carina na Vratniku kojeg predvode Šerif efendija i Dženana hanuma koja nas je provela kroz sufaru i uvela u Kur’an. Da ih Allah dragi nagradi svakim dobrom – zaključuje Samira.