Uslijedio je Treviso gdje tamošnju katedralu krasi Safetovo djelo kako Hrist umnožava hljeb.

- Vidjeli su moja djela, ruke i hljeb, i to ih je inspirisalo da započnemo saradnju. Dogodilo se čudo, svi me sada traže - kaže kroz smijeh Safet.

Ali zaista ga traže. Ekskluzivno za Faktor otkrio je da priprema ciklus djela, također na biblijsku temu, koja će biti izložena u novoj crkvi u Italiji.

- Radi se o želji jedne porodice da u novu crkvu unesu samo moja djela. U pitanju su tri brata koja vode veliku fabriku keramičkih pločica. Nažalost, jedan od njih se razbolio, rak ima, i oni su kao neki prilog tome, vjerovanju u neko spasenje, podigli crkvu u samoj fabrici, i pošto su vidjeli u Rimu to moje "Skidanje Isusa sa križa", tražili su da započnemo saradnju. To će biti jedan ansambl slika blagovijesti, uskrsnuće, rođenje, posljednja večera... – pojašnjava Safet.

Njegov likovni jezik dodiruje svetost, dodiruje religiju, a nakon što je njegovo djelo u Trevisu lično pogledao i Luciano Benetton, osnivač svjetski poznatog brenda Benetton, poslao mu je poruku.

- Napisao mi je "Safete, ostao sam bez daha". A on vrlo voli slike, razumije umjetnost, kolekcionar je – prisjetio se Safet.

Vrlo često je, priznaje nam, u potpunoj anonimnosti i sam znao otići u crkve gdje su izložena njegova djela, i posmatrati reakcije vjernika koji uz najdublje emocije izgovaraju molitve ispred njih.

- Zaista je to dirljivo, budi puno emocija. Čak mi je u jednom trenutku djelovalo kao da je to neko drugi naslikao. Jako puno emocija – ističe Safet.

Pozivi stižu i za njegovu izložbu "Exodus" koja je nakon Venecije predstavljena u Sarajevu i Srebrenici, i to simbolično na godišnjicu genocida. Sljedeća destinacija bi trebala biti Slovenija, a cilj je, ističe Safet, da zbog poruke i emocija koju nosi izložba, bude pokazana na mjestima u svijetu gdje se donose važne političke odluke.

- Već od prvih pokazivanja postojao je cilj da te arene političkog odlučivanja trebaju da se susretnu sa djelima koja govore o Srebrenici. A ja sam na neki način ušao u period mog života kada trebam neke bilanse da napravim. Jedan dio koji sam posvetio Bosni, neka velika kapitalna djela iz 70-ih i 80-ih godina moja Hana (kćerka, op. a.) evidentira, da konačno imamo i neki katalog, što svaki umjetnik treba da ima. To je neka lična karta umjetnika. Lijepa je bila nekakva ova ljubav i interes Francuza, Venecije... Zapravo, na kraju ovdje u Sarajevu mi smo formirali Fondaciju, i ta četiri sprata koja imamo, jedan već funkcioniše kao izložbeni prostor, sada ćemo i ostale da pretvorimo u prostore gdje će biti složena ta mnogobrojna djela. Cilj je da to što je napravljeno predstavlja jedan poetski dokument, sentiment, posvećenja, da to sve skupa bude na jednom mjestu – ističe Safet.

Njegov sin Gorčin Zec kroz dokumentarni film koji uveliko priprema prikazat će segmente iz njegovog života i stvaralaštva.

- Moja je dužnost i želja da izbacimo neka važna događanja ili sjećanja sa nekog mog slikarskog i životnog puta. Gorčin sada skuplja i puni taj materijal. Bila je priča da Danis Tanović to radi, ali to je bilo prije deset godina. Sada je Gorčin već stasao da može sam – kaže Safet.

Najviše vremena provodi u svom ateljeu gdje se dešava prava magija...

- Rad je moja potreba, ne znam šta bih sa sobom da ne slikam, to je navika na taj ritam, to je podatak da si na nogama. Napuštanje ili opuštanje bi bilo kao predaja. A tu je i stalna želja ili uvjerenje da treba bolje, da može bolje. Talenat je jedna komponenta koja vam je porođena nekako, ona vas tjera da vježbate jer bez te vježbe sam talenat nije dovoljan. Taj motor koji te tjera da težiš boljem i boljem, to je bitno – zaključio je Safet.