Živimo u sve više "promotivnom" dobu. Tako političke institucije i kompanije, ali i različite grupe pritiska i novi društveni pokreti hoće sačuvati javnu legitimnost, žele svoje poruke posredovati u medijskim, novinarskim objavama.

Koliko su društvene mreže sigurne kao pouzdan izvor?

Dobri poznavaoci medijske slike u našoj državi često će ponoviti kako se ne smije zaboraviti činjenica da je medijska pismenost stanovništva u Bosni i Hercegovini na tankim nogama i obasipanje (polu)informacijama s više strana može izazvati zbunjenost i nepovjerenje. Dijelite mišljenje da novinarstvo u Bosni i Hercegovini ne bi trebalo  nasjedati na lakoću pristupa informacijama, ali u praksi je to kod mnogih, nažalost, potpuno suprotno.

Suprotno i zbog sve većeg i aktivnijeg pristupa koje imaju društvene elite. Mnogobrojna istraživanja potvrđuju da su elitni službeni izvori informacija ključni subjekti novinarskog izvještavanja.

No, u praktičnom dijelu to baš nije tako.

- U današnjem dobu već enormnih razmjera digitalne komunikacije i općenito tehnologizacije pojavljuje se potreba za sve većim i učestalijim korištenjem svih dostupnih medija, konkretnije društvenih mreža kao što su: Facebook, LinkedIn, Instagram, Twitter, YouTube, Pinterest, Snapchat, u posljednje vrijeme popularni TikTok. Često su korisnici navedenih društvenih mreža subjekt udarnih vijesti na portalima, u elektroničkim medijima koji preuzimaju veliki dio internetskog prostora. Njemu pribjegavaju mnoge globalne i lokalne novinske agencije, časopisi i dnevne novine i time uspostavljaju svoje online forme printanih medija i prate korake transformacije društva, ili čak određuju korake društvenih promjena. Neophodno je istaknuti da, iako je riječ o društvenoj namjeni istoimenih mreža, socijalizacija putem njih nije bazirana isključivo na međuljudskoj interakciji i komunikaciji kao slobodnom razgovoru i ostajanju u kontaktu, već one poprimaju potpuno novu svrhu, domišljati pojedinci uspijevaju ostvariti profit - navodi Elma Baručija u svom istraživanju iz 2020. godine.

Društvene mreže postale su izvor informacija za mnoge novinarske priče iz kojih novinari crpe građu za svoje tekstove, ostvaruju veći pregled vijesti na internetu i uspijevaju svom mediju putem klikova donijeti zaradu.

Sadržaj društvenih mreža nalazi svoje mjesto i u medijskim objavama kao što su novinarski tekstovi, članci, izvještaji i komentari. U tome se ogleda važnost osvrtanja na rad novinara, dovođenje u pitanje trenutnog stanja profesionalizma novinarskog djelovanja i izvršavanja osnovnih funkcija medija, a to su da informišu, da zabave i da edukuju javnost.

- Kroz rad je moguće uočiti u kojoj mjeri bh. mediji pristupaju društvenim medijima kada je riječ o upotrebi potpunih ili djelomičnih informacija za sadržaj vijesti i ostalih oblika novinarskog izvještavanja.

Novinari posljednjih godina preuzimaju sadržaje s naloga društvenih mreža pojedinaca i preuzeto koriste kao izvor za produkciju vijesti. To rade printani mediji u Bosni i Hercegovini, a svakako i online portali. Njima je lakše prenijeti informacije, uređivati ih i objavljivati jer ih dobijaju putem interneta, na koji je povezan i njihov medij. 

Zbunjenost i nepovjerenje zbog (polu)informacija

Bezbroj novih komunikacijskih kanala (internetski portali, blogovi, društvene mreže) na mreži stvorili su uslove za razvoj tzv. građanskog novinarstva – utopije demokratskog novinarstva i slobodnog protoka informacija.

Ne smije se zaboraviti činjenica da je medijska pismenost stanovništva u Bosni i Hercegovini na tankim nogama i obasipanje (polu)informacijama s više strana može izazvati zbunjenost i nepovjerenje. Dijelite mišljenje da novinarstvo u Bosni i Hercegovini ne bi trebalo nasjedati na lakoću pristupa informacijama, ali u praksi je to kod mnogih, nažalost, potpuno suprotno.

Politolog i stručnjak za online medije Tarik Kapetanović kaže da novinari imaju osnovni izvor informacija, znaju s kim komuniciraju te da oni koji se ne žele baviti senzacionalizmom mogu i znaju kako provjeriti informaciju.

Tarik Kapetanović

- Što se tiče informacija na društvenim mrežama, one mogu podjednako biti pouzdane i nepouzdane. Novinari se uzdaju u izvor same informacije, odnosno u osobu koja piše određene sadržaje. Kada se radi o anonimnim profilima, naravno da novinari ne mogu provjeriti tu informaciju na pravi način - kaže Kapetanović.

Dodaje da su svi koji su se kleli u društvene mreže kao osnovu demokratije i slobode govora definitivno morali povući svoju riječ kad su vidjeli da se čak i accounti američkog predsjednika mogu povući ili izbrisati trajno.

Interes pojedinca mora biti važniji od vijesti

Šta, onda, možemo učiniti mi? Društvene mreže jesu mreže u komunikaciji, ali oni koji su 40-ih godina napadali svijet itekako bi pozavidjeli ovim današnjim vlasnicima korporacija društvenih mreža, kazao je Kapetanović. 

Dugogodišnja novinarka s bogatim iskustvom Almasa Hadžić smatra da svaki ozbiljan novinar mora znati kojim izvorima, odnosno osobama koje daju informacije može vjerovati.

Almasa Hadžić

Što se mene lično tiče, ne vjerujem mnogo. Ustvari, s više strana provjeravam informacije koje dobivam od osoba bliskih političkim partijama ili interesno povezanim krugovima. Ne mora značiti da oni ne govore istinu, ali praksa potvrđuje da je interes pojedinaca često važniji od svake istine. Ko me jednom prevario, više nije imao priliku, rekla nam je Hadžić.

Mnogi se danas umnogome oslanjaju na internet kao izvor informacija. Hadžić kaže da nikada ne gradi stav na osnovu onog šta se plasira putem interneta.

Naravno, uvijek je najvažniji izvor - ozbiljan ili neozbiljan. Možda internet može ukazati na neku pojavu, potaknuti zainteresovanost, ali sve se mora provjeriti. Internet je dobar iz više aspekata, ali formirati stav na osnovu onoga što neko plasira putem interneta, pogubno je. Najbolji primjer za to je antivakser-kampanja, kojoj je internet glavna poluga za djelovanje, pojasnila je Hadžić.

Internet je postao globalni izvor informacija, ne samo novinarima, ističe Armin Aljović, novinar Al Jazzera Balkans.

- Danas ne postoji polje interesovanja novinara a da se nije, vrlo kvalitetno, iz "tvrdih" prašnjavih arhiva preselilo u lako dostupne digitalne baze. Internet kao izvor informacija sasvim je opravdan. Digitalne arhive i pretraživači višestruko su ubrzali proces potrage za informacijama. Vrijedne naučne informacije također su na nekoliko klikova mišem od novinara, kao i neke revijalne informacije. Od sposobnosti novinara i urednika zavisi procjena pouzdanosti izvora. Osnovno je, svakako, da se ne koriste informacije koje nemaju izvore, a izvori, kada ih ima, moraju biti ili službeni vladini podaci ili podaci pouzdanih nevladinih organizacija. Novinar se ne bi trebao osjećati loše kako stalno sumnja u svoj izvor i propituje njegov kredibilitet, interes i slično - smatra Aljović.

Armin Aljović

Govoreći o upotrebi interneta, on dodaje da su njegove prednosti brzina dostupnosti informacija.

Urednici se ne mogu izuzeti od odgovornosti za širenje dezinformacija

- Nažalost, mali broj novinara u BiH bavi se samo naučnim temama, pa novinari kojima su takve teme samo jedno od polja interesovanja najčešće nemaju pristup naučnim časopisima, bazama digitalnih podataka i sl. Što se tiče informacija koje novinari dobivaju od zvaničnih institucija, većina se dostavlja po upitu dostavljenom e-mailom. Ponekad institucije odbijaju komentarisati određena pitanja, ponekad odgovorni nisu dovoljno jasni i, jednostavno, ne daju konkretan odgovor na pitanje - napomenuo je Aljović.

Pred novinarima u današnjem digitalnom vremenu brojni su izazovi. Jedan je i provjera informacija, pogotovo onih s društvenih mreža.

Aljović napominje da to zavisi od novinara do novinara, ali i od standarda koje sebi postavljaju redakcije.

Novinari i urednici ni u kojem slučaju ne bi trebali objavljivati nepotvrđene informacije. Nažalost, u medijima u Bosni i Hercegovini često se pojavljuju informacije uz fraze "nepotvrđeno", "navodno", "rekao je anonimni izvor". Novinari i urednici trebali bi izbjegavati informacije koje nisu pouzdane. Korištenjem tih floskula novinari i urednici ne mogu se izuzeti od odgovornosti za širenje dezinformacija. Također, vrlo je važno edukovati čitatelje koji će znati prepoznati šta je pouzdana informacija, a šta je propaganda, ističe Aljović. 

Internet je moguće posmatrati kao bogat izvor različitih sadržaja, i pouzdanih i nepouzdanih izvora. Za novinare i novinarke važno je da znaju prepoznati kredibilitet izvora prije nego ga odluče uzeti u obzir i koristiti, smatra Elvira Jukić-Mujkić, glavna i odgovorna urednica Mediacentra Sarajevo (Media.ba).

Elvira Jukić-Mujkić

-  Do kredibilnih izvora na početku nije jednostavno doći, odnosno nije jednostavno prepoznati kojim izvorima vjerovati, a kojima ne, ali s vremenom, s konstantnim čitanjem i učenjem o temi o kojoj žele izvještavati, novinari i novinarke steći će potrebne vještine da lako prepoznaju i dođu do kredibilnih izvora. Vrlo često, nažalost, u medijima u BiH možemo vidjeti površnost u pristupanju izvorima, čak i o izrazito osjetljivim i krajnje ozbiljnim temama koje se tiču ljudskog zdravlja. To smo najviše mogli da vidimo tokom pandemije, kada se, u nedostatku odgovora na novonastalu situaciju, nešto što izgleda iole vjerovatno, neovisno o kredibilnosti izvora, objavljivalo i nudilo publici i među takvim sadržajima bilo je mnogo neprovjerenih informacija, lažno naučnih izvora i izmišljenih tvrdnji koje su dolazile do širokih publika i dovodile su do štetnih posljedica - navodi Jukić-Mujkić.

Istraživanje Mediacentra Sarajevo iz 2021. godine pokazalo je da su u bh. medijima u izvještajima o temi vakcina najzastupljeniji izvori iz politike, pa 70 posto analiziranih članaka imalo je samo jedan izvor, a najistaknutiji izvori su političari, pa tek onda glasnogovornici institucija, farmaceutske kompanije i na kraju doktori i naučnici.

Jukić-Mujkić napominje da su generalno u bh. medijima najzastupljenije političke teme, pa je nedovoljno prostora za bavljenje specijalizovanim temama gdje bi do izražaja mogli doći stručni izvori i osobe koje se stručno bave nekom oblašću.

Kako se procjenjuje pouzdanost izvora, pretpostavljam da je individualno, a da toj odluci doprinosi učestalost pojavljivanja nekih osoba u medijima. Nedovoljno se širi izbor osoba koje su izvori u medijskim izvještajima. Također, nedovoljno se koristi stručna literatura kao izvor informacija, pa se medijski izvještaji najčešće oslanjaju na to šta je neko izjavio, a rijetko šta piše u određenom stručnom naučnom izvještaju, pojašnjava Jukić-Mujkić.

Govoreći o prednostima interneta ističe njegovu dostupnost i širinu informacija koje nudi, a kao glavni nedostatak navodi ocjenu kredibilnosti izvora i informacije.

Količina analiziranih medijskih sadržaja profesionalnih medija u kojima je uočen neki oblik dezinformacije na platformi Raskrinkavanje govori o tome da se informacije često ne provjere dovoljno prije objave. Pogotovo je problematično prenošenje sadržaja s drugih medija bez prethodne provjere onoga što je sadržano u tim objavama. Veoma su zabrinjavajuće situacije u kojima su novinske agencije, na koje su mnogi profesionalni mediji oslonjeni i po pravilu prenose njihove servisne informacije, te koje objave dezinformacije, kazala je Jukić-Mujkić.

Za klik više uz senzacionalistički naslov

Kada je riječ o informacijama zvaničnih institucija, Jukić-Mujkić navodi da su neke

institucije veoma ažurne i redovno na svojim stranicama objavljuju informacije o važnim temama koje se tiču njihovog rada.

Pojedine institucije imaju dobre zvanične kanale informisanja poput pristupačnih ureda za medije, što novinarima i novinarkama uveliko olakšava rad, dodala je Jukić-Mujkić.

Daniel Korni u svojoj knjizi Etika informisanja govori da su novinari odgovorni da daju vjeran potpun prikaz javnih stvari i događaja, da iznose kritičko viđenje i da donose informacije u kojima se poštuju činjenice i ličnosti.

- Ta odgovornost je lična i kolektivna. Novinar ima odgovornost prema svojoj publici, javnosti, svojim izvorima, osobama o kojima govori, svojoj medijskoj kući, prema državi i njenim organima, prema profesionalnim pravilima i organizacijama koje brinu o njihovom poštovanju - navedeno je Kornijevoj knjizi.

Ukoliko uzmemo u obzir da su mnoge informacije koje se plasiraju u javnost principom copy - paste neprovjerene, možemo zaključiti da nema odgovornosti o kojoj ovaj autor govori.

Za klik više na svojoj internet-stranici koriste se senzacionalističkim naslovima, fotografijama ili klikbejtovima, a zaboravljaju se osnovni principi etike novinarstva.

Tekst je nastao u okviru projekta "Slobodni mediji za slobodno društvo". Projekat sa sloganom "Slobodni mediji za slobodno društvo", koji realiziraju Udruženje BH novinari (BHN) i Asocijacija elektronskih medija (AEM), pokrenut je sa ciljem umrežavanja medija i organizacija civilnog društva u snažnu profesionalnu grupu koja će zagovarati medijske slobode i sigurnosti novinara u lokalnim zajednicama. Projekat finansira Evropska unija u okviru akcije za civilno društvo i medije u Bosni i Hercegovini.

Stavovi i mišljenja izneseni u ovom tekstu ne odražavaju nužno i stavove Evropske unije.