Uspjeh rata će, umjesto sa padom Kijeva, zavisiti od pada Mariupolja koji je ukrajinski izlaz na Azovsko more.

Da je situacija ozbiljna govore i obavještajni podaci ukrajinske strane da Ruska Federacija izdvaja jedinice koje su u mirovnoj misiji na Nagorno Karabahu kako bi izvršila kvalitetnu popunu svojih vojnih kapaciteta u Ukrajini.

Rusija dovlači i dodatna pojačanja sa dalekog istoka, što će reći da gubici prevazilaze objektivne mogućnosti ruske armije da efikasno izvodi ofanzivne operacije. Zato se traži rješenje u mirovnim pregovorima. Na okupiranim teritorijama na jugu Ukrajine, stanovništvo protestuje protiv ruske okupacije, posebno u gradovima Mlitopolu i Hersonu.

Ruske snage nisu provodile napade na sjevernom i sjeverozapadnom pravcu prema Kijevu, jer su im linije snabdijevanja izložene žestokim i brzim prepadima ukrajinskih snaga. Slična situacija je i na pravcima prema Černjihovu, Sumi i Harkovu, gdje ruske okupacione snage za sada vrše manje taktička napredovanja.

Na Južnom sektoru fronta, Mikolajev se stalno granatira, a Mariupolj je najvažniji cilj prema kojem se upućuju zntana pojačanja i uvećava pritisak na prednji kraj ukrajinske odbrane. Iz pravca Donbasa proruski separatisti napreduju najbolje prema Mariupolju zauzimajući manja mjesta u okolini ovoga grada. Iako su najavljena, pojačanja iz Sirije još nisu stigla na ratište, a i kad stignu neće moći kratkoročno da promijene taktičku situaciju na terenu, osim u dijelu očajno potrebnog popunjavanja ruskih jedinica koje su desetkovane gubicima.  No, ni u kom slučaju ne treba u startu otpisivati ili umanjivati mogućnosti ruske oružane sile i ovaj faktički neuspjeh pripisivati neefikasnosti oružja i oruđa, radi se o čisto strateškom promašaju koji se preko nesposobnosti operativne razine komandovanja odrazio na taktičku situaciju na terenu. 

Da je komandovanje bilo bolje i svrsishodnije rezultati bi bili daleko nepovoljniji po Ukrajinu. Dugoročno Ukrajina bez pomoći NATO-a ne bi mogla još dugo da odoljeva ruskim koncentričnim napadima na svim frontovima. Zato je i izvršen avio napad na Centar za obuku za mirovne misije Javorovski na krajnjem Zapadu Ukrajine na svega 20-tak kilometara od poljske granice, jer se sumnjalo da se on koristi za skladištenje zapadnog oružja koje neprekidno dolazi u Ukrajinu.

Napad su izveli ruski borbeni avioni Sukhoi Su-30MK i Su-24 koji su u osmorkama poletjeli sa teritorije Bjelorusije i ispalili 30 TV vođenih raketa H-59 Ovod/AS-13 Kingbolt koje imaju maksimalni domet od 290 km. Rezultat je 35 mrtvih i 125 ranjenih ukrajinskih vojnika koji su opsluživali pomenuti centar. Da je ruska vojna sila prešla u sveopći rat u Ukrajini govori i podatak da su proteklih dana ispaljeni deseci krstarećih raketa H-101 sa strateških bombardera Tu-160 Blackjack i Tu-95 Bear, da su ruski taktički borbeni dronovi ORION u punom pogonu i da isključivo ciljaju ukrajinske artiljerijske baterije koje unose haos u pozadinu ruskog napredovanja, da su u upotrebi i kamikaza dronovi, da samohodne haubice MASTA S 152 mm sada koriste i laserski vođene granate Krasnopol M, a da lovačku zaštitu pored lovaca 4+ generacije Sukhoi Su-35 Superflanker pružaju i poboljlšani lovci presretači MiG-31BM Foxhound sa mogućnošću kretanja i do tri Maha.

Sve što može da leti u ruskom RZ-u je angažirano usmjereno ka ovladavanju zračnog prostora iznad Ukrajine kako bi se omogućio nesmetan napredak oklopnim klinovima ruskih okupacionih snaga na kopnu. I opet Ukrajina uzvrača udarac sa djelovanjem Bayraktara TB-2 koji u nekoliko parova iznenada napadnu ruske kolone noću i nanose im strašne gubitke. Tu su i PZO raketni sistemi 9K37 BUK M1 koji se povremeno uključe obore po jednu letjelicu ili helikopter i brzo se isključe i mjenjaju vatreni položa, ukrajinska pješadija uvijek vreba nisko leteće avione sa američkim lakoprenosnim PZO raketnim sistemima FIM-92 Stinger kratkog dometa, a ukrajinska avijacija se uspijeva povremeno probiti i bombardovati ruske pozicije koje su najveća prijetnja.

Zemlje članice Evropske unije teškom mukom su ipak dogovorile početak dugotrajnog procesa ispitivanja zahtjeva za članstvo koje su predale Ukrajina, Gruzija i Moldavija, objavilo je francusko predsjedanje Vijećem EU. Time je raspršen san Vladimira Vladimiroviča Putina o raskolu unutar EU i njenom raspadu na ruskom pitanju s obzirom na kontra sankcije koje je Rusija uvela zemljama EU i općenito ekonomske implikacije sankcija po EU, koje je zapad nametnuo Rusiji. Zapadni Balkan sa druge strane će izgleda i dalje čekati rusku invaziju da bi bio uopće razmatran da bude primljen u otmjeno društvo zemalja EU. To širom otvara vrata konceptu forsiranja političkog modela bosanskog i kosovskog Donbasa i potvrđuje Vulinovu, pardon Vučićevu, tezu da Srbija ne odustaje od stvaranja "srpskog sveta" uz svesrdnu podršku Ruske Federacije.  

Članstvo u NATO-u je daleko bliže zemljama Zapadnog Balkana i to bi možda bilo i najoptimalnije rješenje prije nego se Ruska Federacije pozabavi raspoređivanjem svojih plaćenika po ruskim gubernijama na Balkanu i zapali taj poznati Balkanski fitilj. Taj koncept opet naravno ne forsira Brisel, već Wshington odnosno Pentagon, svjestan činjenice da Evropi slijede decenije podjela i destabilizacija na konceptu proruskog euroazijskog jedinstva koje je navodno brana američkoj hegemoniji. 

Mi u Bosni i Hercegovini smo protiv tog pilot projekta proruskog koncepta hegemonije i dominacije u vidu nove Srboslavije vodili Odbrambeno-oslobodilački rat od 1992. do 1995. godine i kao i Ukrajnici imamo puno iskustva sa tim barbarizmom.

Na globalnom planu dešava se ulazak Kine kao suparničke super sile na velika vrata u diplomatskom smislu, gdje su u Pekingu sve glasniji zahtjevi za smirivanje Rusije koja je sada sasvim mali privjesak, globalnim kineskim igrama prijsetolja sa SAD-om. Otuda i utješna informacija o napretku u pregovorima Rusije i Ukrajine.