Pravac napada bio je usmjeren sjeverozapadno i zapadno od Kijeva sa težištem na zauzimanju mjesta Makariv i Borodijanka sa vanjske strane poluobruča oko Kijeva i Mijle, Iprina, Busche, Hostomela i Dmjediva sa unutrašnje strane polu obruča oko Kijeva.

Ukrajinci nastupaju brzo, ali i oprezno, i to simultano na dva pravca usmjerena preko dva lokalna puta zapadno od grada. Iste snage nastupaju iz kontra pravca tj. iz pravca grada Kijeva na istoj osi napada. Na ovaj način Ukrajinici demonstriraju organiziran pristup napadnim dejstvima koji se izvode vrlo ograničeno, jer Ukrajinci štede resurse i napadaju samo kad su trenutno u prednosti. Napadi su po obimu prostora i angažovane opreme i ljudstva mali, ali vrlo dobro usmjereni i vođeni sa jasnim ciljem operacije u vidu odsjecanja ruskih snaga koje su ušle duboko u zaleđinu Kijeva sa njegove zapadne strane.

Uspijeh Ukrajinaca će biti mali, odnosno proporcionalan angažovanim snagama. Međutim, ukoliko Ukrajinci uspiju da zauzmu Makariv i Borodijanku, situacija sa ruskim snagama oko Kijeva se jako usložnjava sa aspekta cestovne povezanosti, jer ukrajinske snage time otvaraju drugi i veći zapadni koridor prema Kijevu. Zadnje informacije govore da su se Rusi povukli pod udarima i da su Ukrajinci zauzeli Makariv. Da li će Rusi pasti u okruženje kod Kijeva odlučit će broj angažovanih snaga sa ukrajinske strane koji je do sada bio ograničen.

Situacija na drugim ratištima uglavnom miruje. Na sjeveroistočnom harkovoskom pravcu napada ruske okupacione snage prikupljaju rezerve i nastoje da se konsolildiraju za dalje vođenje borbe, Černjihov i Suma i dalje su neosvojiva tvrđava za Ruse. Istočni koridor prema Kijevu opet je bio aktivan oko mjesta Brovari i opet su Ukrajinci uspjeli da zaustave ruske kolone u nastupanju.

Na istočnom djelu fronta u Donbaskoj uvali proruski separatisti i ruske okupacione snage su izvodile ofanzivna dejstva u pravcu Rubižnje, Sjeverodonjecka, Popasne i Vulgedara bez naročitog uspjeha.

Ramazan Kadirov po ko zna koji put izjavljuje da je Mariupolj pred padom, no u ovom južnom potpuno srušenom ukrajinskom lučkom gradu Rusi su strašno zapeli u teškim kvartovskim borbama u kojima jedan ulaz u zgradu drže Rusi, a drugi Ukrajinci. Veliko je pitanje kada će popustiti ukrajinski otpor, jer se radi o najtvrdokornijim desničarima i huliganima koji su se sakupili u dobrovoljačkom puku Azov čije je sjedište bilo upravo u Mariupolju, a koji su se prekalili u borbama sa proruskim separatistima još 2014. godine.  

Pošto očito gube kopneni dio rata, Rusi nastoje da to kompenziraju divljačkim bobardovanjem gradova iz zraka. Prema tvrdnjama ukrajinske strane koje su potvrđene i u Pentagonu, Rusi su jučer izveli 80 zračnih udara na razne ciljeve u urbanim sredinama u Ukrajini. U narednom periodu broj zračnih udara na civilne ciljeve će se eksponencijalno povećavati sve sa ciljem da se ukrajinska strana natjera da se pokori. Iako ukrajinska strana stalno potencira da će Bjelorusija ući u konflikt i da ruska strana radi sve da to isprovocira, Pentagon još uvijek nije potvrdio niti negirao ove navode.

Ono što Pentagon opet potencira su logistički problemi ruskih okupacionih snaga čiji borbeni komplet i obroci u prosjeku ne prelaze tri dana trajanja rata po jednoj formaciji. A to znači da se logistički kapaciteti opet mogu probiti do jedinica na frontu tek za tri do pet dana. To ozbiljno ograničava rusku ofanzivnu moć i daje kakvu takvu mogućnost Ukrajincima da se efikasno brane od sve sile ruskog oružja.

Informacija da najveći ruski proizvođač tenkova mora obustaviti proizvodnju zbog nedostatka ključnih komponenti opet govori u prilog činjenici da sankcije lagano počinju da djeluju, jer Rusi ne mogu da nadoknade gubitke potrebnom dinamikom. Hitlerova Njemačka je bila u istoj poziciji u jesen 1944. godine i opet je imala snage da izvede zadnju ofanzivu na Ardenima u decembru '44. i januaru '45. godine zato ne treba prerano otpisivati Ruse koji su još uvijek u stanju da se konsoliduju i zgaze Ukrajinu.    

Očito je da je ruski problem u sistemu rukovođenja i komandovanja. Ukrajniski generalštab je u proteklih gotovo mjesec dana intenzivnih borbi dokazao da je za sada umješniji u vođenju rata od Putinove Stavke (generalštaba). Suprostavljajući se nekadašnjoj drugoj vojnoj sili na potpuno nekonvencionalan način kombinujući pozadinska dejstva sa manjim frontalnim napadima na Ruse oni vješto koriste četiri osnovna elementa oružane borbe vrijeme, prostor, oružje i ljudstvo.

Pravovremeno uključuju sadejstvo sa vatrenom podrškom iz prvog elementa ratovanja sa kopna i iz trećeg elementa ratovanja iz zraka. Uz to imaju dobro pripremljenu i iskusnu pješadiju sa kojom izvode male, žustre i kratkotrajne kontranapade nanoseći Rusima velike gubitke. Pored toga vrlo lucidno uključuju i peti element ratovanja - cyber prostor, blokirajući internet i mobilnu mrežu i elektro-optička sredstva protivnika istovremeno uspješno braneći svoje mogućnosti u tom segmentu ratovanja.

Ništa od pobrojanog Rusi ne mogu da slože kako treba u svojim napadima o čemu svjedoče i rezultati na terenu. Umjesto tog suptilnog pristupa Rusi se baziraju na rušenju gradova, terorisanju civila i masovnošću ljudstva i materijalno tehničkih sredstava u napadu što im omogućava ograničen uspjeh, ali uveliko doprinosi gomilanju gubitaka i otezanju realizacije "specijalne vojne operacije".