Nakon što je Sindikat radnika “Aluminija” prihvatio novu sistematizaciju, od danas se krenulo sa procedurom zbrinjavanja tehnološkog viška. Oko 500 radnika trebalo bi sa Upravom potpisati ugovor o prekidu radnog odnosa nakon čega će im biti isplaćene otpremnine. Kako je u planu i programu predviđeno, dnevno će biti urađeno od 50 do 60 otkaznih ugovora, tako da bi se mogao u naredne dvije sedmice taj posao odraditi. Dogovoreno je da otpremnine budu isplaćene najkasnije tri dana po potpisivanju.

Na kapiji nekadašnjeg giganta zatičemo radnike koji su upravo svojim potpisom završili priču zvanu Aluminij. Saša Sudar je jedan od njih. Još zbunjeno sa tugom gleda u potpisani dokument. Lista stranice kao da mu je nešto promaklo. Govori nam da je danas nakon 21 godinu raskinuo ugovor o radu sa nekadašnjim gigantom.

-Direktor je obećao da ćemo nakon tri dana dobiti otpremninu koja je naznačena u ugovoru, na osnovu radnog staža i visine osobnog dohotka - govori Saša još vidno zbunjen. Nakon pola životnog vijeka život će nastaviti van granica Bosne i Hercegovine, jer kako kaže, ovdje ne vidi budućnost. 

Iako nije isključena mogućnost da će jednoga dana njegovo znanje ovoj firmi biti potrebno, ako ponovo stane na noge, Saša u to ne vjeruje.

-Znamo da treba mnogo novca da se proizvodnja pokrene. Samo čudo neko može pokrenuti ćelije, ostalo možda da, ali ćelije samo čudo - ističe Saša. Niko nije očekivao da će do ovoga ipak doći, dodaje Miro Zelenika, dok gleda u potpisani ugovor.

-Dovedeni smo u takvu situaciju, da nam je u svom ovom zlu to svijetla tačka, nemamo drugog izbora. U svom ovom jadu i bijedi, opet smo nešto dobili. Ovo obeštećenje, ali i to je dva –tri mjeseca, uvijek ima neka rupa koju treba pokrpiti i moraš potrošiti, koliko god htio uštedjeti - govori Miro, kojem su ostale dvije godine do penzije. Miru čeka biro rada, i snaći se ove dvije godine do penzije kako zna i umije.

- Imali smo slučaj da nam se kolegi na dan gašenja firme rodilo dijete. Možete zamisliti u kakvoj je on situaciji. Otišao je raditi za 700 maraka. Može li se danas u ovakvom društvu živjeti sa 700 maraka?! Mi smo imali dobre plaće, ali opet krediti, velike rate, cijene življenja rasle, opet je bilo krpljenje - ističe Miro.

Za ponovno pokretanje proizvodnje potreban je strateški partner, a prema informacijama iz kruga tvornice, najbliži ulaganju u Aluminij je kinesko-izraelski konzorcij koji trenutno vrši dubinsku analizu poslovanja ove kompanije.

-To je još mjesec-dva zavlačenja i od toga nema ništa, kraj agonije. Mladi ne vide budućnost ovdje, odlaze vani - poručuje Miro. Ostatak njegovih kolega nije bio raspoložen za medije.  Razočarenje i gnjev nisu mogli skriti dok razdužuju opremu i spremaju se da potpisom zapečate jednu životnu stranicu. Svi su se potajno nadali da do ovoga dana neće doći.

Podsjetimo, oko 380 radnika će ostati u radnom odnosu. Oni su jučer počeli s potpisivanjem ugovora o prekidu radnog odnosa, a potom i novog ugovora o radu. Prosječna visina otpremnine je 8.500 maraka, dok neke dosežu i do 16 hiljada maraka.