Vršilac dužnosti direktora Muzeja Sarajeva, arheolog Adnan Muftarević u razgovoru za Fenu kaže da je nezvanično prvi ramazanski top pukao 1750. godine u mjestu Zonguldak, u Turskoj.

- Zvanično je to počelo 1821. godine na naredbu sultana Mahmuda II. Pucao je sa Anadolske i Rumelijske tvrđave i sa Jedikule istanbulskih zidina - priča Muftarević.

Ova tradicija se u roku od dvadesetak godina proširila na većinu muslimanskih zemalja. Tako je bilo i sa Bosnom i Hercegovinom.

- Pucanj topa bi se oglasio dva puta: za iftar i za početak posta na kraju sehura. Top se punio fišekom i imao je samo zvučni efekt. Kasnije se koristio i za vrijeme Bajrama, mubarek noći, ustoličenja novog sultana, dolaska novog valije u Bosnu i prilikom proslave neke od pobjeda osmanske vojske. U Sarajevu bi djeca trčala ka Žutoj tabiji i uzvikivala "Careva, Begova, Hendek - BUM" po redoslijedu paljenja kandilja - priča Muftrević.

Ističe da je pucanje ramazanskog topa bila i poruka da se svi topovi koriste samo u ovakve miroljubive svrhe, odnosno da se nikada više ne upotrijebe protiv ljudi.

Tradicija ramazanskog topa bila je zabranjena u Sarajevu nakon Drugog svjetskog rata. Njegovo ponovno aktiviranje je pred agresiju na BiH pokrenuo tadašnji MOS (Muslimanski omladinski savez) na inicijativu mladog Mensura Bektića. Vlasti su dozvolile, a pucao je Sarajlija Martin Špringer, rekao je Muftarević.