- Radila sam u Intralu godinu i osam mjeseci, plaća je uvijek bila minimalna i nedovoljna za posao koji smo radili. Ipak, posao nije lahko naći i bili smo zadovoljni s onim što smo imali. Više od mjesec dana plaća nema, govore nam bit će sutra, ali od toga ne bude ništa - priča Almira Pečković, jedna od radnica.

Svi zaposleni su poslani na biro za zapošljavanje i firma od tada ne radi. Direktor je dao otkaz, a radnice kažu da ne znaju ko čini novu upravu.

- Čula sam da je došao neki novi direktor, ali niko nam se nije obraćao. Ja se, najvjerovatnije, ovdje ne namjeravam vraćati. Tu sam zbog plaće, tog zarađenog minimalca. Želim ići u instranstvo i raditi kao ugostitelj, što mi je struka - dodaje Almira, koja je radila na mazanju i lijepljenju obuće.

Intral BH je firma koja je preuzela tuzlanski pogon nekadašnjeg giganta, Fabrike obuće Aida, koja je ugašena nakon stečaja.

Azra Haračić u Intralu BH radila je tri godine, kaže da nikoga ne krivi, ali da želi ono što je pošteno zarađeno.

- Plaća nam je  25. u mjesecu, svaki dan nam govore da će biti, ali još ništa nema. Mi smo sve ispoštovali u roku, isporuka je otišla, rečeno je da je kupac isplatio novac, ali naše plaće nema. Nas je više od 300, svi imamo porodice, ima i samohranih roditelja - kaže Azra Haračić.

Intral BH radio je i tokom marta, kada je bio "lockdown" zbog koronavirusa, ali i kasnije sve do septembra.

- Bila je važna isporuka. Kada je sve otišlo, očekivali smo augustovsku plaću, ali je nema. Nama se vodilo do 16. septembra da smo na godišnjem i s tim datumom smo ostali bez posla. Obećavali su da će sredinom oktobra firma početi ponovo s radom, ali kome sada da vjerujemo - kaže Azra Haračić.

Okupljenje radnike danas su dočekala zaključana vrata pogona iza kojih je bio samo jedan portir.

- Ja se nadam još uvijek da će nas vratiti na posao - kaže Azra.

Obuća koju je proizvodio Intral BH išla je uglavnom u izvoz u EU, SAD, sjevernu Afriku, Bliski Istok. Hoće li proizvodnja biti nastavljena u ovom momentu niko ne zna.