No vrlo brzo u prvi plan izbijaju psihosocijalne potrebe, poput brige za sebe i bliske osobe u vezi s budućnosti, uznemirujuće tjelesne, emocionalne i misaone reakcije koje upućuju da preživjeli nisu emocionalno stabilni i znak su mogućeg razvoja psihičke krize.

Katastrofe i krizni događaji velikih razmjera posebno ugrožavaju ljudsku psihu jer u isto vrijeme pogađaju sve sisteme koji okružuju pojedinca. Zato se posljedice katastrofa odražavaju na cjelokupni život pojedinca, zajednice, te često i društva u cjelini.

- Nesreće naprave nevjerovatno velike probleme na planu mentalnog zdravlja onima koji to dožive direktno, kao što su sada narodi u Turskoj i Siriji. Ali ne samo to, ovakve nesreće na tom psihološkom planu, na planu mentalnog zdravlja, pogađaju i mnogo šire. Ja lično sam nekako žalostan ovih dana. Potrefilo se da sam proteklo ljeto proveo u Turskoj, i to baš u tom području, ne u ovom koje je pogođeno, malo zapadnije. Ali nekako me ova nesreća jako dotakla, toliko da sam otišao u tursku banku (Turskish Ziraat, op. a.) ovdje u Mostaru, i dao neki svoj prilog pomoći i pokušavam motivirati druge, da svi sudjelujemo u tome – kaže za Faktor psiholog Marko Romić.

Šta se događa sa ljudskom psihom?

Da bi bolje objasnio šta se događa sa ljudskom dušom, odnosno ljudskom psihom nakon katastrofe kojoj svjedočimo posljednjih dana, kazao je: "Onako kako golim okom vidimo katastrofu u razorenim zgradama, jednako takve posljedice su i u ljudskim dušama, na psihološkom zdravlju čovjeka".

- To je možda najbolji slikoviti način da shvatimo posljedice. Sva ta mjesta, sve te razrušene zgrade za posljedicu su dobile jednako razrušene i duše onih koji su bili tamo, koji su izloženi tome, koji su to preživjeli. A moram reći i puno šire jer svi mi koji smo vidjeli to ne možemo ostati po strani jer, jednostavno, normalan čovjek ne može da ne osjeti veliku tugu radi svega toga. Posebno spasioci, svjedočili su užasnim prizorima. Poslije jednog dana u kojem nađete mrtve ljude, mrtve porodice, djecu, ne možete nastaviti ako ne pronađete spas, a to je psihološka podrška. Čovjek na ovakve katastrofe ne može biti spreman nikada ma koliko da se spremao – pojašnjava Romić.

Koje su preventive u ovakvim slučajevima?

Kada se dogodi katastrofa velikih razmjera onda je pomoć svake vrste potrebna - od iskazivanja verbalne podrške, do skupljanja materijalne pomoći.

- Cjelokupna zajednica njihova, a i šire, mora se angažirati da pomogne u takvim situacijama. A stručni timovi, kao što su timovi ljekara, psihijatara, psihologa, psihotarapeuta, imaju posebnu ulogu. Budući da pripadam koordinaciji psihoterapijskih udruženja u BiH mogu reći da je ponuđena pomoć i stavili smo se na raspolaganje žrtvama ovog razornog zemljotresa, ali i spasiocima i svima kojima smo potrebni. Mnogi od nas govore engleski jezik, a mnogi trebaju našu pomoć – ističe Romić.

Dodaje da se za nesreće moramo pripemati i kada se dogode mora se jako brzo djelovati...

- To su udruženja psihotarapeuta u BiH shvatila kada smo prije nekoliko godina imali velike poplave u BiH. Ljudima koji su pogođeni direktno, u bilo kakvim katastrofama, treba pružiti podršku da prežive sve to, da ostanu na nogama, da zadrže volju za životom. Jer kada se ovako nešto dogodi, kada izgubite sve što ste imali, kada izgubite porodice, onda vam jednostavno nije do života – podcrtava Romić.

Ostaju li ipak trajne posljedice?

No posljedice izazvane katastrofama ostanu u manjoj ili većoj mjeri. Kvalitetna psihološka pomoć može vrlo značajno pomoći ljudima da dalje funkcioniraju i žive...

- Međutim problem je u tome što za ovakve katastrofe nikada nismo dovoljno spremni i nema nas dovoljno. Mnogi od tih ljudi do kraja života će nositi te posljedice u sebi – tvrdi Romić.

Posebno je kompleksna situacija u Siriji koju je nakon rata razorio zemljotres...

- Sirija je u posebno teškoj situaciji i to žalosti naravno svakoga normalnog. Turska je ipak organizirana zemlja, bit će lakše i sama ima neke resurse. Nadam se da ćemo svi iz ovih teških nesreća izvući nekakvu pouku, a jedna bi trebala biti da se spremamo za ovakvo nešto i kada se dogodi da imamo spremne i spasilačke ekipe i timove ljekara i timove koji će pružati podršku. Nedavno se kod nas dogodilo da smo svjedočili administrativnim problemima u tom odlasku naših spasilačkih timova. Čekali su odobrenje. To moramo prevazići, a ova katastrofa treba biti razlog koji će nam otvoriti oči - poručuje Romić.

Šta trebamo naučiti iz katastrofa...

Katastrofa koja je zadesila Tursku i Siriju pokazale su i humanu stranu cijelog svijeta.

- Ovakve katastrofe pokazuju da smo svi isti. To treba biti opomena koja će nam reći da smo samo ljudi i da tako trebamo promatrati jedni druge i činiti dobro – poručio je Romić.