Ubjedljivu pobjedu ostvarila je Socijalistička partija Srbije i njen tadašnji lider Slobodan Milošević.

Na izborima za predsjednika Srbije odziv je bio 71,50 posto, a ubjedljivu pobjedu odnio je Slobodan Milošević osvojivši 65,43 posto glasova. Na drugom mjestu je bio Vuk Drašković sa osvojenih 16,40 posto glasova, gotovo 50 posto manje od prvoplasiranog Miloševića, dok je na trećem mjestu bio Ivan Đurić ispred Saveza reformskih snaga sa 5,52 posto. Zanimljivo je napomenuti i da se na četvrtom mjestu našao Sulejman Ugljanin sa 2,18 posto glasova, koji se kao predsjednik sandžačke frakcije SDA kandidovao za predsjednika Srbije.

Miloševićevi socijalisti imali su 194 poslanika u parlamentu, Srpski pokret obnove (SPO) 19, Demokratska stranka sedam, nacionalne manjine 14 a po jednog ili dva poslanika osvojilo je više danas nepostojećih partija ili grupa građana.

Na ovaj način Milošević je sebi cementirao vlast u Srbiji, a u narednoj deceniji njegovu vladavinu, koja je u konačnici okončana 5. oktobra 2000. godine, obilježit će krvavi ratovi na prostoru bivše Jugoslavije, izolacija i sankcije prema Saveznoj republici Jugoslaviji te ekonomsko urušavanje društva.

Izbore su prije 30 godina bojkotovale stranke Albanaca sa Kosova. 

Mogli su se definisati kao slobodni, ali ni u kom slučaju kao regularni, s obzirom na to da u tom trenutku ne postoje slobodni mediji, civilni sektor, sloboda govora u pravom smislu i druge društvene institucije neophone za funkcioniranje demokratskog poretka jedne zemlje. Socijalistička partija Srbije predvođena Slobodanom Miloševićem imala je kontrolu i vlast nad svim većim javnim medijima, televiziji, radiju i u dnevnim novinama. SPS kao nasljedinca Saveza komunista Srbije imala je na raspolaganju imovinu i sredstva procijenjena na oko 160 miliona američkih dolara, što je omogućilo veliku prednost u odnosu na opoziciju.

Miloševiću je na ruku išlo i jačanje nacionalizma u Sloveniji i Hrvatskoj. Zahvaljujući masovnoj kontroli svih ključnih društvenih institucija, nacionalističkoj retorici, ali i činjenici da nastupa kao socijalista, nasljednik Saveza komunista, Milošević je doživljavan kao srpski narodni lider, imajući iza sebe široku društvenu bazu podrške, od nacionalističkih krugova do pojedinaca odanih starom socijalističkom poretku.