Studija bi mogla postaviti temelje za uzgoj biljaka koje snabdijevaju Mjesec kisikom i hranom. Ali eksperimenti također otkrivaju koliko je "stresno" za biljke da rastu u lunarnom regolitu ili tlu, koje se uvelike razlikuje od prirodnih staništa na Zemlji.
Studija koja detaljno opisuje eksperiment sa biljkama objavljena je u četvrtak u časopisu Communications Biology, piše CNN.
Različite vrste biljaka, uključujući prehrambene usjeve, letjele su na space shuttleu i Međunarodnoj svemirskoj stanici. Uzorci biljaka su čak korišteni da se dokaže da lunarni uzorci nisu štetni za život na Zemlji.
- Biljke su pomogle da se utvrdi da uzorci tla vraćeni s Mjeseca nisu sadržavali patogene ili druge nepoznate komponente koje bi štetile zemaljskom životu - rekla je koautorica studije Anna-Lisa Paul, istraživač, profesor hortikulturnih nauka na Institutu za hranu i poljoprivredne nauke Univerziteta Florida.
Ona i i koautor studije Rob Ferl, ugledni profesor hortikulturnih nauka na UF Institutu za hranu i poljoprivredne nauke, željeli su napraviti korak dalje i vidjeti hoće li sjeme rasti u lunarnom tlu.
- Za buduće, duže svemirske misije, mogli bismo koristiti Mjesec kao čvorište ili lansirnu platformu - rekao je Ferl.
To je eksperiment koji se dugo pripremao. Prošlo je 15 godina otkako su istraživači dali svoj prvi prijedlog i zahtjev za uzorke Mjeseca. Zahtjev je odobren prije 18 mjeseci.
Istraživački tim je od NASA-e zatražio četiri grama lunarnog materijala prikupljenog tokom misije Apolo 17. Ryan Zeigler, NASA-in kustos uzorka Apolla, vidio je naučnu vrijednost u pružanju više uzroraka iz različitih Apollo misija. Poslao im je ukupno 12 grama (2,7 kašičica) lunarnih uzoraka prikupljenih u misijama Apolo 11, 12 i 17.
Istraživači su koristili plastične posudice. Svaku su napunili gramom lunarnog tla, dodali hranljive materije i vodu i ubacili nekoliko sjemenki Arabidopsis thaliana, ili thale cress, male cvjetnice porijeklom iz Evroazije i Afrike.
Sjeme Arabidopsis je također zasađeno u sintetičku tvar koja simulira mjesečevo tlo, kao i vulkanski pepeo i druge supstrate iz ekstremnih okruženja.
Na iznenađenje istraživača, gotovo svo sjeme zasađeno u tamnom mjesečevom tlu zapravo je niknulo i počelo rasti.
Međutim, klice Arabidopsis pokazivale su znakove borbe dok su se prilagođavale mjesečevom tlu. Sadnice su bile manje, rasle su sporije i bile su različite veličine u poređenju s biljkama koje se uzgajaju na zemljištu. Korijenje je zakržljalo. A biljkama je trebalo duže da izrastu. Neke biljke pokazale su crvenkasto crne pigmente u lišću, što je vanjski znak stresa.
Istraživači žele da provedu naknadne studije kako bi razumjeli kako bi uzgoj biljaka u lunarnom okruženju mogao da promijeni tlo na Mjesecu. Daljnja istraživanja bi također mogla pomoći istraživačima da odrede najefikasniji način za uzgoj biljaka u mjesečevom tlu i pomoći im da izbjegnu stresore identificirane tokom studije.