Oduševljen tim tehnološkim i civilizacijskim iskorakom, francuski bankar Albert Kahn bio je među prvima koji su kupili te ploče i opremu za fotografiranje, piše STAV.

Tokom jednog poslovnog putovanja 1908. godine u Japan, Kahn je zamolio svog vozača Alfreda Drutertea da napravi nekoliko fotografija koje je onda pokazivao prijateljima. Dvije godine poslije, jedan od najbogatijih ljudi Evrope ostavio je posao i obaveze te naumio poći na putovanje svog života. Kahn je odlučio da obiđe cijeli svijet i fotografijom zabilježi njegove šarolike boje, narode, običaje i tradicije.

Od 1908. do 1930. godine Kahn je radio na razvoju poznate filmske arhive Le Archives de la Planete (Arhiva planete). Ogroman dio imetka trošio je na rad najvećeg etnološko-fotografskog projekta. On obuhvata više od 100 sati dokumentarnog filma i više od 72.000 fotografija iz cijelog svijeta.

Jedan takav projekt na početku 20. stoljeća zahtijevao je mnogo više nego se danas može i zamisliti. Teška fotografska oprema morala se prevoziti kolima. Staklene ploče, njih između 300 i 400 po svakoj ekspediciji, bile su poslagane u obloženim kožnim kovčezima. Uz to su još nošeni stativi i kamere. Eksponirane ploče razvijale su se tokom noći u šatorima koji su služili kao tamne komore. Pritom je još valjalo organizirati i logistiku, vodiče, te druge fotografe. Uz pomoć mnogih drugih fotografa, Kahn je dvadeset godina putovao svijetom i slikao ljude, gradove, krajolike i znamenitosti. Posjetio je više od pedeset država, među kojima i Bosnu i Hercegovinu.

{$galerijaFotografija}

U našoj domovini Kahn je bio 1912. godine. Iako se u arhivu njegovih fotografija navodi da je nekoliko fotografija slikano 1913. godine, vjerovatno je riječ o grešci, s obzirom na to da se o Kahnovoj posjeti Bosni 1913. godine ne može pronaći nikakav drugi trag.

Zanimljivo je da su skoro sve kolorne fotografije Prvog svjetskog rata u Francuskoj uglavnom djelo Kahnovih fotografa. Ali fotografije ratnih djelovanja tek su neznatan dio bogate kolekcije koja danas ima i svoj zaseban muzej u Parizu. Tu su izložene fotografije neobičnih predjela koje je Kahn obilazio, od Mostara do Tibeta.

Jedna od prvih destinacija na projektu "Arhiva plenata" bila je Bosna i Hercegovina. O motivima Kahnovog interesiranja za našu domovinu možemo samo nagađati. Vjerovatno je njegovoj odluci da posjeti Bosnu i Hercegovinu doprinijela i činjenica da je sjećanje na Osmanlije u Bosni još bilo svježe. Moguće da se Kahn nadao da će baš tu, u Evropi, pronaći specifične kulturne forme nastale spajanjem orijentalnog i evropskog duha. Ne možemo sa sigurnošću reći da je Kahn u Bosni i Hercegovini našao to što je tražio i da je bio zadovoljan posjetom našoj domovini. Ipak, jedan moment u njegovom radu veoma je znakovit i upućuje na zaključak da je Kahn možda bio i fasciniran Bosnom i Hercegovinom.

Naime, u mnogim zemljama koje je posjećivao sa svojim saradnicima bilježio je prizore iz samo jednog grada ili sela, a tokom boravka u našoj zemlji napravio je fotografije mnogih gradova – Sarajeva, Mostara, Konjica, Blagaja, Bosanskog Broda, Počitelja, Banje Luke i Jajca. Naravno, ne govorimo o samo jednoj fotografiji, već o desetinama koje je sa svojim timom pravio na pojedinačnim lokacijama. U Srbiji, naprimjer, Kahn je fotografirao samo Kruševac.

Nije nevažno spomenuti da su Kahnove fotografije Bosne i Hercegovine prve fotografije naše domovine snimljene u kolor-tehnici. Istina, neki drugi fotografi svoje su slike retuširali i dodali im boju, ali prije Kahna niko nije fotografirao Bosnu i Hercegovinu opremom i tehnikom koja je rezultirala fotografijom u boji.