Prošlo je više od dva mjeseca od nemilih scena na ulicama Sarajeva, kada su se mirni protesti više hiljada demobilisanih boraca pretvorili u sukob s policijom. Prije toga, bivši borci su mjesecima ukazivali na svoj položaj, iznosili zahtjeve prema vlasti, a među kojima su donošenje zakona o demobilisanim borcima, ukidanje boračkih udruženja, javna objava registra. Ekipa Faktora posjetila je, kako su ga bivši borci prozvali "Kamp heroja" u Alipašinoj ulici u Sarajevu koji su formirali u junu 2017. godine, kada su krenuli sa svojim zahtjevima prema vlasti. U početku veliki broj njih je boravio u kampu, a bilo ih je iz cijele BiH. Međutim, kako je vrijeme odmicalo bilo ih sve manje, a danas je tek nekoliko boraca ostalo u kampu.
{$galerijaFotografija}
Željko Komšić je obećao da će nas primiti
- Kao što vidite nismo nestali. Mi smo ovdje, živi smo još. Jednostavno, čekamo da se formira vlast u državi kako bismo znali kome da se obratimo, pa ćemo u akciju. Naša borba nije prestala. Ali nemojte stajati ovdje napolju, već je hladno, hajmo sjesti, popiti kahvu dok razgovaramo - riječi su nekoliko boraca koji su nas dočekali na ulazu u kamp.
Sjeli smo u šator i nastavili razgovor s borcima koji su nas dočekali domaćinski.
- Još se oporavljamo od septembarskih protesta, ono se nije smjelo dogoditi, ali idemo dalje. Željko Komšić, budući član Predsjedništva Bosne i Hercegovine, obećao je da će nas primiti nakon inauguracije. Znamo da je ona 20. novembra, a nas bi trebao primiti 28. novembra. Vjerujemo mu, i on je branio ovu našu lijepu zemlju - govori nam borac Naim Salihović.
Pričali smo i sa Harisom Šegalom koji je, kaže, proveo četiri godine u Armiji RBiH.
- Kamp heroja postoji ovoliko mjeseci i bit će ovdje dok ne riješimo svoj status. Iako nas je vlast zaboravila, narod nije. Ima dobrih ljudi koji nam donesu brašna, jabuka, hljeba..., koliko ko ima. Ja se i dan-danas borim za 1. mart, Dan nezavisnosti. Takvu vidim svoju zemlju. U svojoj borbi sam postao i beskućnik. Mi borci iz cijele Bosne i Hercegivine i dalje imamo tri zahtjeva, zakon o demobilisanim borcima, objavu boračkog registra i ukidanje udruženja - govori nam Šegalo.
Postrojavanje na stadionu
- Mi imamo podatke da je u Armiji RBiH pravih boraca, s puškom u ruci, po završetku rata, bilo oko 220.000, a sada se spominje cifra od 605.000 boraca, šta je to sad!? To se mora izvesti na čistac. Zato tražimo javnu objavu boračkog registra - govori Šegalo.
Neki od boraca u kampu se pitaju zašto sve borce ne postroje na stadionu "Asim Ferhatović Hase"?
- Neka nas postroje, pa će se vidjeti da svi možemo stati na Koševo. Nema nas više. I tada će sve biti jasno. A i to je prilika da se nakon toliko godina ponovo sretnemo, da vidimo koliko nas je umrlo - govore borci.
Kada je došao kraj našoj posjeti, borci su imali jedu poruku.
- Molim vas napišite da svima koji će sjesti u svoje stolice u parlamentima, u ministarske fotelje, poručujemo da nikada ne zaborave ko im je omogućio da uživaju sada u slobodi. Mi smo bili u kaljavim rovovima, po suncu, snijegu, s puškama u rukama, krvarili i želimo da nas poštuju, da nam pomognu - poručili su.
Borce i njihove zahtjeve ne spominju javno više ni oni političari koji su ih proteklih mjeseci podržavali, odnosno dolazili na njihove proteste. Prošla kampanja, prošli izbori...