Knjiga razotkriva usložene aspekte izvršenih zločina i stradanja na području Bratunca i okolnih mjesta što je izuzetno značajno za bosanskohercegovačku historiju i današnje društvo.

Riječ je o knjigama koje su dio šireg projekta prikaza i dokumentovanja genocidne namjere nad Bošnjacima Bratunca 1992. godine, a koje obrađuju dešavanja iz perioda agresije na Republiku Bosnu i Hercegovinu u naseljima Hranča, Repovac i Borkovac te naselju Glogova. Za ova dva izdanja knjige govorilo je više od 50 sagovornika koji su preživjeli torture i zločine.

Poručeno je da se Bratunac može smatrati jednim od primarnih stratišta Bošnjaka.

- Ovo istraživanje i pripreme za pisanje ovih knjiga počeo sam 2018. godine, prikupljanjem dokumentacije, uzimanjem izjava od ljudi... Karakteristika ove dvije knjige i narednih pet jeste da one govore rječnikom svjedoka, žrtve... Ja sam objedinio ove izjave i dokumente, a suština je u izjavama svjedoka. Kada završim cijeli ciklus, imat ćemo više od 200 autentičnih, dosad nigdje objavljenih izjava ljudi koji su preživjeli zločine nad Bošnjacima u Bratuncu 1992. godine, ali je opisan i njihov put progona u 'zaštićenu zonu UN Srebrenica', a onda put od Srebrenice do Tuzle. I nakon toga njihov povratak u mjesta iz kojih su protjerani - pojasnio je Salkić.

Podsjetio je da je večeras upriličena promocija dvije knjige. Prva govori o zločinima nad Bošnjacima Hranče, Repovca i Borkovca, a druga o zločinima nad Bošnjacima Glogove. Treća knjiga, koja će biti štampana krajem augusta ove godine, govori o zločinima nad Bošnjacima Voljavice, Biljače, Zalužja i još nekoliko bošnjačkih naselja uz rijeku Drinu.

- Karakteristika za zločine u Bratuncu jeste da nema dovoljno presuđenih. U Bratuncu je bilo više od deset logora za Bošnjake. Za te logore nema presuđenih. Glogova je mjesto gdje je počinjeno prvo masovno strijeljanje tokom agresije na Bosnu i Hercegovinu. Devetog maja, na Dan pobjede nad fašizmom, u nekoliko ciklusa istog dana izvršeno je strijeljanje više od 64 Bošnjaka, pored mjesne džamije - istakao je Salkić.

Mišljenja je da se o zločinima nad Bošnjacima Bratunca malo govori.

- Prema našim podacima, broj ubijenih Bošnjaka Bratunca je 3.536, od 1992. do 1995. godine. Na području opštine Bratunac otkriveno je 405 grobnica, u kojima su pronađena oko 2.653 posmrtna ostatka - dodao je Salkić.

Naučni saradnik Instituta za istraživanje zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava Univerziteta u Sarajevu Muamer Džananović bio je jedan od promotora.

- Prošlo je jako puno vremena od početka izvršenja masovnih zločina na prostoru Bratunca, Podrinja i Bosne i Hercegovine. Iako je popriličan broj zločina procesuiran pred Haškim tribunalom, domaćim i regionalnim pravosuđem, ovo djelo na neki način svjedoči da je zaista veliki broj zločina koji nisu procesuirani - rekao je Džananović.

Smatra da je jako važno da je autor uspio prikupiti značajan fondus arhivske građe.

- Tu primarno mislim na izjave koje je on sam uzimao. Mi ovdje govorimo o monstruoznim zločinima. Bratunac se može smatrati jednim od primarnih stratišta Bošnjaka. Svjedoči i o kontinuitetu onoga što je i u naslovu djela, a to je genocidna namjera, koja je iskazana u proljeće i ljeto 1992. godine. Oni Bratunčani koji su se na neki način uspjeli 'spasiti' od tih zločina, oni su proživljavali razne oblike tortura i zločina tokom cijelog perioda agresije. Tokom genocida iz jula 1995. među žrtvama je zaista veliki broj onih koji su preživjeli zločine u Bratuncu početkom 1992. - dodao je Džananović.

O značaju knjige govorio je i Avdo Huseinović, koji je kazao da su djela važna, jer govore o 1992. godini.

- O godini kada je sve to i počelo, u aprilu 1992. godine. Uvijek zastupamo tezu da ono što je izvršeno u julu 1995. godine u Srebrenici, svoj početak je imalo te 1992. Šira javnost ne poznaje situaciju, sada ćemo govoriti o području općine Bratunac - rekao je Huseinović.