No, malo je onih koji u takvim trenucima razmišljaju o posljedicama dugotrajnog i pretjeranog korištenja apaurina, lexilliuma (lexaurin), xanaxa, tranexa..., tableta koje nisu u sastavu malo koje kućne apoteke u našoj zemlji.

Uzimanje tableta za smirenje (benzodiazepin) na svoju ruku nikako nije preporučljivo, kaže prof. dr. Abdulah Kučukalić, specijalista neurospihijatar i subspecijalista forenzičke psihijatrije.

- Ovo je situacija koja kod većine ljudi izaziva napetost, nelagodu, strah, anksioznost, što su sasvim normalna osjećanja. Tokom tih dva, tri, pet dana može se uzeti persen ili alora, može čak i apaurin, ali ne više i ne češće. To su privremena stanja, koja prolaze za nekoliko dana i u takvim situacijama nije potrebno javljati se psihijatru – ističe Kučukalić.

S druge strane, ljudi koji su predisponirani za anksiozne poremećaje, trenutnu situaciju, navodi Kučukalić, doživljavaju kao atak na njihovo zdravlje, nešto što dovodi njihov i život njihovih članova porodice, u opasnost, pa reaguju strahom, panikom i epizodama paroksizmalne anksioznosti.

- To su poremećaji koje je veoma teško podnositi i takve osobe trebaju profesionalnu pomoć psihijatra koji će prepisati adekvatnu terapiju i nadzirati je. S obzirom da je većina ljudi u izolaciji, važno je da oni koji konstantno imaju takva psihička stanja putem telefona kontaktiraju svog psihijatra koji će im obrazložiti trenutnu situaciju i objasniti kako da se ponašaju, reducirati im strah i savjetovati kako da uzimaju anksiolitike, ako ih već uzimaju, te kako da ih postepeno reduciraju ili zamijene za neke druge tablete koje ne stvaraju ovisnost – objašnjava Kučukalić.

Godinama se u našoj zemlji kaže Kučukalić, pravila greška sa ordiniranjem lijekova za reduciranje anksioznosti, nelagode, straha, najprisutnijih stanja koja se javljaju kod onih koji su izloženi stalnom stresu.

- Nažalost nije se dovoljno vodilo računa, pa su se lijekovi koji imaju efekta za redukciju takvih simptoma prepisivali neograničeno, bez kontrole i davanja određenih uputstava, pa su ljudi, bez recepta i preporuke psihijatra, mogli otići u apoteku i uzeti ih. To je rezultiralo teškim posljedicama u smislu navikavanja na takve lijekove i pojave apstinencijalnih simptoma ovisnosti kada bi neko pokušao reducirati ili prekinuti njihovo uzimanje. Ti poremećaji ovisnosti izuzetno su teški za liječenje i traže jako dugo vremena postepenog odvikavanja koje je praćeno tegobama zbog nedostatka tog lijeka, kako psihičkih, tako i fizičkih, a to onda negativno utječe na funkcionalnost, socijalnu aktivnost i emocionalnu stabilnost takvih osoba. Na sreću situacija se od prije godinu promijenila, pa u većini apoteka danas više ne možete kupiti ove tablete bez recepta – ističe Kučukalić.

Na pitanje, koja je razlika između benzodiazepina i antidepresiva, Kučukalić odgovara kako većina lijekova koja se danas koriste za "smirivanje živaca", spadaju u prvu grupu.

- Razlika je velika. Po mehanizmu djelovanja benzodiazepini djeluju na jednu vrstu neurotransmitera, odnosno receptora, a antidepresivi na sasvim drugu vrstu neurotransmiterskih sistema. Najčešći simptomi na koje djeluju su: nesanica, strah, strepnja, napadi panike, zabrinutost, osjećaj unutrašnjeg nemira, uznemirenosti, nervoze, tuge, opsesivne misli i prisilne radnje. Propisuju se i za bolove u mišićima, glavobolju i visok pritisak. Benzodiazepini imaju lošu osobinu što, ukoliko se uzimaju duže vrijeme, dovode do ovisnosti i tolerancije, a to  znači da se doza mora povećavati. Rezultat toga su – ovisnost, apstinencijalne tegobe, a kasnije i niza drugih negativnih efekata na somatskom planu. S druge strane anstidepresivi djeluju na serotonergički, noradrinergički i adrenergički sistem sa ciljem da balansiraju i dovedu u normalno stanje narušenu neurotransmitersku transmisiju u mozgu. Tu dolazi do izražaja umijeće psihijatra koji mora biti dobro obrazovan da pojedinim antridepresivima, koji mogu djelovati samo na jedan, dva ili više neurotransmiterskih sistema, dovedu do korekcije tog disbalansa u aktivnosti neurotransmitera u mozgu. Time se reduciraju simptomi depresije i anksioznih poremećaja – dodaje Kučukalić.

Kako bi izbjegli strah, paniku, osjećaj bespomoćnosti i beznadežnosti Kučukalić navodi da ne treba pretjerivati sa gledanjem vijesti.

- Nemojte da vam se dan svodi na stalno praćenje informativnih emisija. To možete uraditi jednom dnevno kako biste bili informisani. Ako ste kod kuće radite nešto što volite i što vas opušta i čini sretnim. Sad imate vremena pročitati knjigu, pogledati film, slušati muziku dok pospremate kuću ili kuhate omiljeno jelo. Ne dozvolite da vas obuzmu crne misli da će se nešto loše desiti vama ili članovima vaše porodice i prijatelja. Svima nam je potreban optimizam i da slušamo upute nadležnih institucija – zaključio je Kučukalić.