Zbog svega, udruženja koja predstavljaju ovu populaciju trude se da zainteresuju institucije za učenje znakovnog jezika, ali tu su ograničeni zbog finansijskih sredstava.

Matičarke uče znakovni jezik

- Mi već drugu godinu držimo kurseve iz znakovnog jezika, od prvog do petog stepena, i svaki od njih traje najmanje dva mjeseca. Ciljamo na institucije čiji uposlenici dolaze najčešće u kontakt sa građanstvom. Voljeli bismo da držimo kurseve u kontinuitetu, ali to opet zavisi od finansija. Puno zaniteresovanih dolazi iz općina. Pohvalio bih načelnika Općine Bosanska Krupa koji je omogućio svojim uposlenicama iz matičarske službe i šalter sale da dolaze u Bihać da bi naučile znakovni jezik, išle su na kurs četiri mjeseca - priča nam Damir Srabović, sekretar Udruženja gluhih i nagluhih Bihać, i dodaje:

- Imali smo odličnu saradnju sa kantonalnom bolnicom u Bihaću iz koje je nekoliko medicinskih sestara naučilo znakovni jezik. I Dom zdravlja Bihać je imao svoje polaznike, među kojima su i dvije doktorice. Nama je zaista na nivou Federacije BiH potreban zakon o upotrebi znakovnog jezika - rekao nam je Srabović.

Razgovarali smo i sa Jasminkom Proho iz Sarajeva koja je tumač znakovnog jezika i socijalni radnik.

- Imamo Zakon o upotrebi znakovnog jezika na državnom nivou, ali nema kaznenih odredbi kojima bi bio kažnjen onaj koji ne ispoštuje ono što je zakonom predviđeno. Taj zakon nema svoju težinu, on je samo mrtvo slovo na papiru. Realizaciju nemamo u potpunosti. Najveći nedostatak je da ne radi komisija koja bi trebala da promoviše znakovni jezik i certificira tumače znakovnog jezika na području cijele BiH. Imenovana je prije deset godina, a nikada se nije sastala. Imamo Ministarstvo za ljudska prava BiH, konvencije, ali ništa se ne poštuje - ukazuje Proho.

Kaže da nema svrhe ni donošenje zakona o upotrebi znakovnog jezika u FBiH ako će i on ostati samo mrtvo slovo na papiru.

- Kod nas su i zdravstvo i obrazovanje spušteni na kantonalni nivo, treba izjednačiti prava gluhih osoba u svim kantonima. Mi u Kantonu Sarajevo imamo Zakon o upotrebi znakovnog jezika i koji obavezuje sve javne ustanove i službe na kantonalnom nivou, kao i općinske, da donesu odluku o upotrebi znakovnog jezika. E sada, u praksi to je druga stvar. Na terenu se događa da službenik jednostavno "zablokira" kada se pred njim nađe gluha osoba. Zato ti ljudi trebaju da nauče barem osnove iz znakovnog jezika. Da pomognu i sebi i gluhoj osobi - kaže Proho.

Osvrnula se i na probleme gluhih osoba kod odlaska ljekaru.

Zdravlje je nešto vrlo intimno

- Jako je bitna komunikacija između ljekara i pacijenta, odnosno, medicinskog osoblja. Gubitak sluha nije samo gubitak čula sluha, to je puno više. Ali mi smo društvo koje ono što ne vidi i ne shvata, a gluhoća se ne vidi. Kada je u pitanju zdravlje, to je nešto vrlo intimno i ne možete nekada nešto reći ni članu porodice, a kamoli tumaču ili trećoj osobi. Pogotovo kada idete kod psihijatra, psihologa, neuropsihijatra, gdje su vrlo osjetljive stvari. Morate ići jedan na jedan. Pokušali smo inicirati koliko je važno da ti profili ljekara moraju znati barem elementarno iz znakovnog jezika, da bi uspostavili komunikaciju s gluhom osobom, ali... - ispričala nam je Proho.