Na lokalitetu Bunjevaca kuća, tog dana, iz pomenute grupe logoraša je odvojeno devet logoraša sa područja općine Hadžići nakon čega su brutalno likvidirani-strijeljanjem iz neposredne blizine. Strijeljani su logoraši: Čović Šerif (1946), Gušo Mustafa (1951), Ismić Enver (1951), Ismić Fejzo (1947), Mehanović Džemail (1956), Musić Šaban (1946), Musinović Nedžib (1965), Omerović Suljo (1951) i Šunj Sulejman (1946), saopćilo je Udruženje logoraša "Da se ne zaboravi i ne ponovi '92-'95" iz Hadžića.

Njihovi posmrtni ostaci ekshumirani su iz masovne grobnice "Mezarje Svrake" u junu 1996. godine te su nakon identifikacije sahranjeni u nekoliko mjesnih mezarja u Hadžićima. Sedam dana ranije, prilikom izvođenja prisilnih radova na borbenim linijama i korištenja logoraša u živom štitu, ubijena su još dvojica logoraša sa hadžićke općine i to Čović Azim (1953) i Salkić Bajram (1948), čiji su posmrtni ostaci također ekshumirani i pokopani u Hadžićima.

Iako su udruženja žrtava i porodice ubijenih hadžićkih logoraša u nekoliko navrata nadležnima prijavljivali ovaj slučaj i tražili njegovo procesuiranje, te podnijeli i nekoliko krivičnih prijava protiv većeg broja poznatih i nepoznatih lica za koje su imali saznanja da postoji osnovana sumnja da su počinili ovaj gnusni zločin, Tužilaštvo Bosne i Hercegovine je obustavilo istragu u ovom predmetu zbog navodnog nedostatka dokaza, saopćilo je Udruženje.

Pored ovog slučaja izdvajaju i događaj od 23. na 24. 06. 1992. godine kada je grupa od 46 hadžićkih logoraša izvedena iz logora - kasarne Slaviša Vajner Čiča u Lukavici i odvedena u nepoznatom pravcu a njihovi posmrtni ostatci ni do danas nisu pronađeni.

Udruženje i porodice žrtava hadžićkih logoraša izražavaju duboko nezadovoljstvo radom Posebnog odjela za ratne zločine Tužilaštva Bosne i Hercegovine kada su u pitanju ovi, ali i drugi predmeti ratnih zločina u kojima su žrtve stanovnici Hadžića te od svih nadležnih organa i institucija zahtijevaju predaniji i profesionalniji rad na njihovom rasvjetljavanju, saopćilo je Udruženje.