Oni sretniji, koji su prošli tek s pokojom ogrebotinom, smješteni su u pansionu u u slavonskobrodskom naselju Brodsko Vinogorje. Tamo je petnaestak preživjelih i nepovrijeđenih iz stravične jutrošnje nesreće koja je odnijela deset života. Pansionom, piše SBplus, vlada sablasna tišina. 

Većina se novopridošlih stanara raspršila i svatko u svom kutku pokušava najmilijima u Kosovu i Njemačkoj javiti kako je izvukao živu glavu. Od 69 putnika desetero je smrtno stradalo, a njih više od 40 je povrijeđeno. Jedan teško povrijeđeni je prebačen u Zagreb, a četrnaestero teško povrijeđenih je u brodskoj bolnici.

VEZANI TEKST - Na Kosovu sutra dan žalosti zbog desetero poginulih u saobraćajnoj nesreći u Hrvatskoj

Gutajući knedle i jedva susprežući suze, svoj je doživljaj i opis nesreće dao mladić koji je putovao sam.

- Mi koji smo bili u gornjem dijelu autobusa dobro smo prošli, ali oni koji su bili dolje... To je bio pravi masakr. Gotovo svi putnici u šest ujutro su u autobusu spavali. Još uvijek mi nije jasno kako se dogodila tragedija tolikih razmjera. Prvo čega se sjećam nakon prevrtanja, kada sam se probudio, jest misao da smo se samo prevrnuli i da se ne radi o teškoj nesreći. U tom trenutku nisam ni slutio da će biti toliko tragično. No bilo je. Pomagali smo izvlačiti beživotna tijela. Uspio sam se javiti svojoj porodici, svi su bili presretni - za SBplus rekao je Fidan Hajdari iz Kosova koji radi i živi u Njemačkoj, smogavši snage da u svojoj boli zahvali brodskoj policiji i zdravstvenim djelatnicima koji su učinili sve kako bi im pomogli.

Svi opisuju užasne prizore

U prevoditeljskim su se ulogama našla dva kosovska državljanina sa zagrebačkom adresom koja su dojurila pomoći unesrećenima, barem podrškom, razgovorom i spajanjem s porodicama u Njemačkoj i Kosovu.

- Došao sam pomoći ljudima iz svoje zemlje. Čim sam čuo što se dogodilo, odmah sam stigao. Razgovarao sam s ljudima koji su bili u autobusu. Svi opisuju te užasne prizore. Najviše je stradao donji dio autobusa. Za dvojicu putnika porodice još ne znaju u kojoj su grupi, onih povrijeđenih ili preminulih, jer ovdje ih nema. Strašna je ta neizvjesnost koja traje satima. S ovima koji su u pansionu su stalno timovi medicinske pomoći. Tu i tamo se netko žali na bolove u kičmi ili nogama, ali svi su najviše pod velikim šokom - rekao je Enes Mehmeti iz Zagreba koji je i sam šokiran svjedočanstvima.

VEZANI TEKST - Dirljiva poruka sina preminulog vozača autobusa: Zagrlio sam te, ali premalo...

Stariji su uglavnom zbunjeni i izgubljeni. Teško bi se snašli bez mladih koji su vični komunikaciji preko društvenih mreža. 

- Putovala sam sama, ali sada za ove ljude osjećam kao da smo jedna velika porodica. Ne znam šta bih bez ove omladine, pomogli su mi s internetskom vezom kako bih se mogla javiti svojima. Ono što smo proživjeli je užas. Slike će mi zauvijek ostati u glavi. Samo ne želim da se ova nesreća zataška lažima, nadam se da će se svi potruditi da se dozna njezin pravi uzrok - rekla je Gashi Gevahiri, starija gospođa koja od šoka još uvijek na sebi ima posve krvavu majicu kao podsjetnik na užase koje je danas doživjela, a koje nikad neće zaboraviti.

I dok je većina putnika boravila u vanjskom dijelu pansiona, u unutrašnjem je već satima djevojka koja je putovala s majkom, a koja još nije dobila informaciju o tomu je li joj majka među povrijeđenim ili poginulima.