Član Predsjedništva BiH i predsjednik SNSD-a Milorad Dodik očigledno odustaje od Principa za formiranje vlasti u BiH, koje je, skupa sa liderima SDA i HDZ-a BiH, potpisao 5. augusta u Sarajevu. Nastojeći da prikrije novu "promjenu mišljenja", Dodik je treći princip, kojim je definiran odnos BiH i NATO saveza, javnosti pokušao protumačiti kao svoju političku pobjedu.

Kazao je predsjednik SNSD-a da je u tom principu rečeno da "nijedna odluka u BiH vezana za NATO integracije ne može da prejudicira članstvo".

- Ako ne može da prejudicira članstvo, to znači da nema Akcionog plana. Akcioni plan se zove Nacionalni godišnji plan za članstvo. Prema tome, šta je drugo nego prejudiciranje. Tom rečenicom smo mi izbacili taj Godišnji nacionalni plan, ali oni čitaju ono što tamo ne postoji – dodao je Dodik u razgovoru za RTRS, nastojeći javnost uvjeriti kako je time "nadmudrio" partnere.

Kako bi se ustanovilo da li je Dodik zaista "nadmudrio" bilo koga, te da li je zapravo odustao od sporazuma kojeg je potpisao, potrebno je za početak prisjetiti se sadržaja "spornog" principa. U njemu se, za razliku od Dodikovih tvrdnji, ne govori da "nijedna odluka u BiH vezana za NATO integracije ne može prejudicirati članstvo" već da će BiH "potvrditi opredjeljenje za unapređenje odnosa sa NATO-om, ne prejudicirajući buduće odluke u vezi sa članstvom BiH", što su dvije potpuno različite formulacije.

Suština Dodikove tvrdnje je da je naziv dokumenta koji predstavlja kamen spoticanja za formiranje vlasti u BiH u suprotnosti sa formulacijom koja se odnosi na "prejudiciranje članstva u NATO-u" te da je time on maestralno nasamario kolege sa pregovaračkog stola, u potpunosti isključujući prihvatanje tog dokumenta kao mogućnost i preuzetu obavezu. Za potrebe pravdanja pred svojim glasačkim tijelom je predsjednik SNSD-a čak "preimenovao" dokument.

Njegov naziv, naime, nije "nacionalni godišnji plan za članstvo" (NAMP), kako to tvrdi Dodik, već Godišnji nacionalni program (Annual National Programme/ANP), tako da formulacija koja govori o neprejudiciranju članstva ni u kom slučaju ne može eliminirati mogućnost i obavezu kreiranja i dostavljanja ovog dokumenta u sjedište NATO-a u Brisel.

Dostavljanje ANP-a prva je obaveza BiH u okviru Akcionog plana za članstvo (Membership Action Plan/MAP). BiH je već dio MAP-a te taj status nije ni bio predmet razmatranja stranačkih lidera. Učešće države u MAP-u samo po sebi također ne prejudicira bilo kakvu odluku o eventualnom budućem članstvu, što se vrlo jasno navodi i na internet stranici NATO-a, u dijelu u kojem se BiH i Sjeverna Makedonija svrstavaju među aktivne učesnike MAP-a.

Na ovaj način, izvrtanjem činjenica, Dodik nastoji pred javnošću negirati činjenicu da je potpisao obavezu nastavka puta BiH ka stvaranju uvjeta za članstvo u NATO-u, odnosno slanje ANP-a kao tehničkog dokumenta koji ne znači po automatizmu i članstvo u Alijansi, te sa sebe skinuti odgovornost za rušenje sporazuma. Da je naprasno promijenio mišljenje i još jednom dodatno obezvrijedio kredibilitet svog potpisa, svjedoči i suprotnost njegovih prvih uopćenih izjava nakon potpisivanja Principa u odnosu na one koje su uslijedile nakon istupa predsjednika Republike Srbije Aleksandra Vučića, a u kojima je Dodik direktno odbacivao mogućnost slanja ANP-a kao obavezu koja se podrazumijeva na osnovu sadržaja Principa.

- Koji će put izabrati BiH, njihova je stvar. A šta mi, Srbi, mislimo, to je već neko drugo pitanje – izjavio je Vučić nakon upita o potpisanom sporazumu kao potvrdi da BiH "lagano klizi ka NATO-u".

Sugestija da se Srbima kao narodu neće svidjeti mogućnost "laganog klizanja BiH ka NATO-u", što je svojim potpisom podržao i predsjednik SNSD-a, je očigledno promijenila Dodikov pristup, a tu je promjenu dalje učvrstio ruski ambasador Petar Ivancov tokom posljednjeg sastanka na Jahorini. Ove činjenice su kontradiktorne sa navodnim Dodikovim odbijanjem međunarodnog intervencionizma u BiH, iako podložnost tom intervencionizmu uporno fakturiše svojim političkim oponentima.

Pored ključne činjenice da je odbijanje dostavljanja ANP-a protivno Ustavu BiH, Zakonu o odbrani te odlukama Predsjedništva BiH i Strategiji vanjske politike, ono je protivno i Principima za formiranje vlasti u BiH pa je, s tim u vezi, veoma lako identificirati ko je odgovoran za činjenicu da vlast u BiH još uvijek nije formirana te da taj proces gotovo sigurno neće biti okončan do 5. septembra, kada istječe rok utvrđen potpisanim sporazumom.