- Pakistan se nada. Pakistan je uvijek pokazivao mirovni stav. Pakistan je u posljednjih 40 godina uvijek slijedio pozitivan stav. Prvo, uvijek smo govorili da se nikada nije trebala dogoditi sovjetska invazija 1979. godine. Drugo, kada su Sovjeti zemlju napustili 1989. godine, bili smo ostavljeni sami da se izborimo s haosom koji je ostao. Uspjeli smo održati dobre odnose s Afganistanom, a onda su došli Amerikanci. Pakistan je nastavljao govoriti kako rat nije solucija - rekao je.

Dodaje da je samo Pakistan, u cijelom ovom scenariju, u cijelom svijetu, govorio kako rat nije solucija.

- Zemlje su toga postale svjesne nakon potrošenih triliona dolara i stotina hiljada žrtava. I Pakistan je izgubio više od 100.000 ljudi i milione dolara. Ovaj put, imamo pravo reći da nas svijet treba slušati kada je u pitanju mir - rekao je.

Na upit kakve zajedničke odgovornosti mogu preuzeti Turska i Pakistan kako bi donijeli mir i stabilnost Afganistanu, rekao je da te dvije zemlje, kao i ostale u regionu, sada čekaju.

- Da se situacija smiri, da se stvari razjasne, čekamo da vidimo ko će predstavljati narod Afganistana i s kim uspostaviti dijalog. To će biti jasno kroz nekoliko dana. Mislilo se da će potrajati šest ili sedam mjeseci, najbolji stručnjaci država koje su potrošile milijarde i trilione na Afganistan, tako su govorili. Svi su bili iznenađeni kada se dogodilo ono što je Pakistan govorio od početka, svijet nije to shvatao - rekao je.

Počeli su, dodao je, onda Pakistan koristiti kao žrtveno jagnje, kao da je Pakistan kriv za dešavanja.

- Vidimo da afganistanski narod sarađuje, još uvijek nemamo izvještaja o velikim masakrima. To me čini sretnim. Mi smo nasljednici tradicije muslimanske zajednice. Mir Hodaybiya (op.a. mirovni sporazum) je najljepši primjer tome. Rekao sam talibanima: "Ako budete vlast u Afganistanu, znajte oprostiti, amnestirajte kao Nelson Mandela kako bi ujedinio Južnu Afriku". Imam nade - zaključio je.