Po njenom mišljenju, ovakva krizna stanja kod odraslih izazivaju strah, anksioznost, panična i depresivna stanja i razne fobije, no smatra kako su ovom cijelom situacijom ipak, najviše pogođena djeca koja su sve ovo i najturbulentnije doživjela pa se kod njih dosta razvio opsesivno-kompulzivni poremećaj.

- Imala sam nedavno jednog tinejdžera koji nije dozvoljavao da ništa što je dodirivalo neku površinu u školi uđe u kuću. On se ispred kuće morao u potpunosti presvući, nije mogao učiti ako sve nije dezinficirano. Stalno je razmišljao o tome je li sve dovoljno čisto pa je od odličnog učenika došao do toga da su mu ocijene nedozvoljavajuće. Njegovo stanje jako je iscrpilo roditelje jer traje jako dugo, preko godinu dana - naglašava Trlin.

VEZANI TEKST - Predsjednik Evropske federacije imunoloških društava: Bilo bi loše da se preklope korona i gripa

Navodi kako joj se javlja sve veći broj ljudi koji su zbog cijele situacije zabrinuti za budućnost ili se žale na egzistenciju, posao, samoću, ili su izgubili člana porodice.

Međutim, ono s čime se najviše suočava i bavi u svom profesionalnom radu su anksiozna stanja i anksiozni simptomi koji su se jako pojačali u vrijeme pandemije te se boji da ćemo najgore posljedice po mentalno zdravlje osjetiti tek kad sve ovo završi.

- Ljudi koji ranije nisu bili anksiozni, nisu imali napade panike, simptome depresije, sada se javljaju po prvi put. Ili su doživjeli okidače tokom ove pandemije pa razvili te simptome i stanja i bolesti, ili su ih imali i ranije, ali u nekoj znatno blažoj mjeri. Sada su oni doživjeli ekspanziju, pojačali se. Neki su se ranije jednostavno mogli nositi s njima, a sada više ne mogu - kaže Trlin.

Dodaje kako joj se javlja i puno ljudi koji su izgubili bližeg člana porodice od posljedica koronavirusa, tako da, kako kaže, ima dosta i tog procesa tugovanja, odnosno žalovanja.

- Nama u traumatskoj psihologiji dobro je poznato da kad je traumatska, krizna ili stresa situacija u tijeku, tada ljudi funkcioniraju u preživljavačkom modu. Znači, upaljen je preživljavački nagon i funkcija mozga i cjelokupnog organizma u tim je trenucima održati nas na životu. No, kad se ta krizna situacija završi naše tijelo počinje proživljavati sve te simptome koje je doživjelo tokom traume i zato često čujemo da je PTSP reakcija poslije traume - objašnjava Trlin.

Smatra kako ljudi, da bi očuvali svoje mentalno zdravlje u ovakvoj situaciji, imaju pravo da se osjećaju kao žrtve, no da ne trebaju u to utonuti i prepustiti se tome, već ići dalje.

- Mi smo praktički u ulozi žrtve, ali nam je oduzeto to pravo jer nam se stalno govori da imamo sve i da nismo toliko zakinuti. Mislim da se baš zbog toga i razvilo toliko teorija zavjere jer ljudi osjećaju da su žrtve i da netko manipulira njima - kaže Trlin.

Dotaknula se i "lažne pozitivne psihologije", koja nas bombardira sa svih strana, da moramo biti stalno nasmijani i pozitivni, što smatra, nije tačno jer svaka emocija mora imati svoje mjesto, i tuga, strah, sreća, ljutnja.

Na kraju je zaključila kako su građani BiH s jedne strane dosta otporniji od, na primjer, Nijemaca i Danaca, jer su preživjeli rat i nisu navikli da ih niko mazi i pazi, a s druge strane, za razliku od njih, žive u nesređenoj državi pa im to dodano izaziva stres.