Njihova djela nastajala su s ciljem da se ne zaboravi u ime onih koji više ne mogu govoriti i da se više nikada nikome ne ponovi užas iz 11. jula 1995. godine.

O Srebrenici su napisane knjige i pjesme, snimljeni su dokumentarni i igrani filmovi, bol žrtava i preživjelih zabilježena je na slikarskim platnima, ali i okom kamere. Posebnu pažnju i studiozni pristup ovako velikoj bolnoj temi dali su naši najveći slikari Mersad Berber, koji nažalost više nije sa nama, i Safet Zec, koji živi i djeluje na nekoliko svjetskih adresa. Njihove izložbe o srebreničkom genocidu proputovale su svijetom i prenijele poruku istine o stradanju Bošnjaka.

Prije četiri godine ideju da svakog 11. jula, a onda svakog 11. u mjesecu, podsjeća na srebreničke žrtve pokrenuo je ilustrator i strip crtač Admir Delić.

- Ilustracije sam počeo raditi zbog podsjećanja, da prvo ja, a onda i drugi ljudi ne bi zaboravili na genocid nad Bošnjacima u Srebrenici. Jer mnogi od preživjelih i dalje traže svoje najmilije. Počeo sam ih crtati prije četiri godine, svakog jedanaestog jula, a onda sam odlučio podsjećati ilustracijama svakog mjeseca. Moj cilj, za koji nisam siguran da ću ga ispuniti, ali ću neprestano pokušavati da dostignem je da uradim 8.372 ilustracije. U spomen svakoj žrtvi. Za sada sam uradio više od pedeset ilustracija. Ukoliko ih ako Bog da uspijem nacrtati stotinu, planiram uraditi veliku izložbu. Posljednje dvije godine radim po jednu ilustraciju za svaki dan od 1. do 11. jula – kaže Delić.

{$galerijaFotografija}

Ističe da se trudi maksimalno oko svakog crteža, pažljivo ga formira da bi ispričao priču.

- Pazim da ne povrijedim žrtve i preživjele. A jedna od poruka ilustracija je da se više nikada i nikome ne ponovi. Nažalost, na svaku ilustraciju o Srebrenici koje postavim na Instagramu kao odgovor se pojave i poruke mržnje. I to je nešto što ne razumijem. Ali se ne raspravljam sa takvim osobama jer ilustracije su jasna poruka, kao što su jasne i presude ratnim zločincima u Hagu. Moj je cilj podsjećanje. Međutim, moram priznati da ima dosta komentara sa razumijevanjem i podrškom iz drugih evropskih zemalja. Dvije učiteljice su također koristile ilustracije u nastavi, kada su govorile o Srebrenici, jedna u Engleskoj, jedna u BiH.

Ove godine sam zbog rada na ilustracijama o Srebrenici dobio i specijalnu novinarsku nagradu Nino Ćatić, koju organizuje udruženje "Biti novinar". To je svakako podstrek, ali i obaveza da nastavim dalje sa svojim ilustracijama. Također, mlada umjetnica Nermina Memić radi nešto slično poput mene pa preporučujem da pogledate i njene ilustracije. Ona je navela, ako se ne varam, da su joj moji crteži dijelom inspiracija što je još jedna obaveza da se nastavi sa ilustriranjem i podsjećanjem – dodao je Delić

I zaista, Delić je, kako nam je potvrdila Nermina, bio njena inspiracija da ga slijedi u ilustrovanju genocida.

- Prvu ilustraciju "Zagrljaj" napravila sam pred 11. juli ove godine, a do sada sam uradila i za mjesec august, septembar i oktobar. Planiram nastaviti do 11. jula naredne godine. Cilj mi je da ovu prvu godinu istrajem, naravno to nije nimalo lahak zadatak budući da je tema jako specifična, bolna i treba ipak dosta razmišljanja za svaku ilustraciju kako bi se žrtve ispoštovale, a istovremeno da se tragedija prikaže na prihvatljiv način – kaže Memić.

Naredne godine, pred 11. juli, nastale ilustracije želi pokazati na izložbi. Njena želja je da to bude u okviru Memorijalnog centra Potočari, a pozive je dobila od Muzeja zločina protiv čovječnosti i genocida koji se nalazi u Sarajevu.

{$galerijaFotografija}

- Također, imam ideju za jedan performans u Potočarima, ali moram prvo stupiti u kontakt sa organizatorima. Od Muzeja genocida sam dobila i ponudu da jedna od mojih ilustracija bude na vidnom mjestu u Ferhadiji u blizini njihovog sjedišta, i da to na neki način bude podsjetnik na genocid – ističe Memić.

Svako djelo koje je napravila nastalo je iz ličnih priča ljudi koji su preživjeli genocid.

- Moja tetka je udata u Potočarima i upoznata sam sa tom temom iz prve ruke. Moj tetak je izgubio dosta članova porodice u genocidu u Srebrenici. On je išao sa sinom preko šume i tako su se spasili, dok su tetka i tetična autobusom za Tuzlu. Imamo i prijateljicu, jednu staru nanu koja je izgubila dvojicu sinova, i slušala sam njene priče. Također, dosta toga sam čula, vidjela ili pročitala u medijima. Sve to na mene utječe da bih neku ilustraciju mogla da doživim prije svega. To je proces razmišljanja o tome, onda nastaje koncept i na kraju ilustracija – pojasnila je Nermina.