Porodica ubijenog Šušnice: Nenad Stevandić i Miodrag nisu bili na istoj strani

Objavljeno: 07.02.18 u 16:38 Autor: B. Spasenić

Porodica Šušnica reagovala je danas na izjavu potpredsjednika Narodne skupštine RS Nenada Stevandića da su on i pokojni Miodrag Šušnica, koji je ubijen u aprilu 1992. godine u Banjoj Luci, bili na "istoj strani".

Nenad Stevandić, potpredsjednik NSRS  FOTO: ARHIV
Nenad Stevandić, potpredsjednik NSRS FOTO: ARHIV

- Porodica Šušnica odbacuje jučerašnju izjavu Nenada Stevandića, da su tobož on i pokojni Miodrag Šušnica bili na istoj strani i da je na njega tobož pucano u istom kontektsu, kao lažnu, malicioznu i usmjerenu na izbjegavanje krivične odgovornosti Nenada Stevandića koji je osumnjičen upravo za ubistvo Miodraga Šušnice – navedeno je u pismo porodice koje potpisuje Srđan Šušnica.

U pismu se dodaje da ubijeni Miodrag Šušnica "nikada nije poznavao niti se ikada susretao sa tadašnjim studentom iz Drvara koji se odaziva na ime Nenad Stevandić".

- Pogotovo se nije družio sa takvim likom. Za sve to postoje nepobitni dokazi. Relativno nedavno je student svom bivšem stranačkom kolegi a i drugima govorio kako je on, porodični prijatelj porodice Šušnica. Notorna laž, kao i ova jučer izrečena. Miodrag Šušnica sa takvim likom nije bio ni na istoj strani ulice. Šta više takvima je u svojoj dvodecenijskoj inspektorskoj karijeri "pružao" godine i godine robije. To bi ovaj student morao znati, ako nikako drugačije ono od svojih šefova Damjanovića i Kesića. Prvi je i okusio nešto od Šušničine robije – istaknuto je u pismu.

Nadalje se dodaje da "jedina rana koju je tadašnji student medicine Stevandić mogao u toku rata zaraditi rana od stakla koje je razvaljivao kada je sa svojom ekipom upadao i pljačkao muslimanske i hrvatske kuće i radnje po Banjaluci i Kotor Varošu".

- Ili može biti rana od noktiju neke nesrećne starice koju je može biti davio dok joj je sa svojim SOS-ovcima otimao zlato i novac? Ili može biti rana koju je zadobio u jednoj akciji u kojoj su ubijeni časni oficiri vojne bezbjednosti Stevilović i Marković? – navodi se.

Na kraju, porodica Šušnica upozorava Stevandića da ih "ne uzima u usta".

- Naša porodica nema razloga ovih dana biti u nekom posebnom stanju, jer već dvije i po decenije strpljivo živi i radi u istom gradu sa nalogodavcima ubistva i ubicama Miodraga Šušnice, a zahvaljujući pojedinim poštenim inspektorima u ovom gradu, od prvog dana je bila upoznata sa tim šta su pravi motivi i ko su prave ubice. Ako je iko u "posebnom stanju" to je onda student medicine Stevandić i to njegovo stanje će se utvrđivati pred nadležnim institucijama. Porodica nije bila u "posebnom stanju" ni krajem 90-tih i početkom 2000-tih, već je tad u "posebnom stanju" bio Stevandić kada je iz straha da će ga Haški tribunal uhapsiti, pobjegao iz Banje Luke u Beograd, gdje se krio do 2006. godine. Studentu pazi dobro šta pričaš, jer svaka tvoja izjava se može i iskoristiće se protiv tebe na sudu pravde. Nemoj lupetati kao onaj Ćeranić, konsultuj se malo – stoji u pismu koje potpisuje Srđan Šušnica.

Stevandić je jučer izjavio da, što se tiče ovog slučaja, "porodici nema šta da zamjeri", istaknuvši da su oni u "posebnom stanju", te kazao i kako je ubistvo Miodraga Šušnice "pravosudno rasvijetljeno i poznati izvršioci", a da je dovođenje njegovog imena u ovaj kontekst politička kampanja.

Stevandića je u vezu sa ubistvo Šušnice prije nekoliko dana javno doveo i ministar sigurnosti BiH Dragan Mektić, zbog čega je Stevandić podnio krivičnu prijavu protiv njega.

Miodrag Šušnica ubijen je 10. aprila 1992. godine oko 20 sati, u kafiću "Kajak" u Banjoj Luci. Ubice, kao ni organizatori ubistva, nikada nisu odgovarali za ovaj zločin, iako su Neven Laka i Vladimir Todić tokom istrage priznali da su likvidirali Šušnicu i detaljno opisali kako su i po čijem nalogu zločin izveli.

U krivičnoj prijavi CJB Banjaluka, Višem javnom tužilaštvu Banja Luka, od 30. aprila 1992, protiv nepoznatih izvršilaca ubistva Miodraga Šušnice je navedeno: "Dana 10.04.1992. oko 20 sati trojica nepoznatih muškaraca su došli u gostionu Kajak, popili piće i otišli. Nakon desetak minuta ponovo su ušli u gostionu i jedan od njih je u ruci držao automatsku pušku, a jedan je prišao Miodragu Šušnici i pozvao ga da izađe s njim ispred gostione, što je Miodrag i učinio. Za to vrijeme, dvojica muškaraca su izašli na druga vrata iz gostione i odmah po izlasku uperili oružje u Miodraga, jedan automatsku pušku, a drugi pištolj, te ispalili više hitaca koji su Miodraga pogodili u predjelu glave i grudnog koša. Od zadobijenih povreda Šušnica Miodrag je na putu do bolnice umro".

Obdukcijom je utvrđeno da je Šušnica imao 17 prostrijelnih rana u području glave, grudnog koša, trbuha i ekstremiteta.

Neven Laka priznao je 1993. ubistvo i rekao da su ih angažovali Nenad Stevandić, Pantelija Damjanović i Nenad Kajkut, navodno s ciljem da se "pohvata muslimanska mafija u Banjoj Luci". Ubistvo je priznao i Vladimir Todić, koji je također kao nalogodavce naveo Nenada Stevandića i Panteliju Damjanovića.

Na informativnom razgovoru u policiji, u oktobru 1993, Nenad Stevandić je negirao da je izdavao naloge osumnjičenima za ubistvo.