Snježana i Ivica čuvaju i njeguju tradiciju božićnih običaja, koje su naslijedili od roditelja, te najradosniji katolički praznik dočekuju i slave u duhu zajedništva koje je, kako nam rekoše, potrebno dijeliti i sa drugima, familijom, prijateljima, komšijama.
Preci iz Češke došli u Sarajevo
Sve ono što su naučili od roditelja prenose na svoje četvero djece – Andreja, koji trenutno priprema magistarski rad na Mašinskom fakultetu, Marinu, studenticu Arapskog jezika, te Miju i Ivanu, učenice srednje i osnovne škole.
Porijeklo porodice Glavinka vodi iz Češke, odakle su, otkriva nam Ivica, njegovi preci prije 150 godina došli u Sarajevo.
- Moj djed Jakov, odnosno njegov otac, došli su u Sarajevo iz Češke i tu počeli novi život. Nema nas Glavinki puno u Sarajevu. Koliko mi je poznato, osim moje porodice, još su samo dvije sa tim prezimenom – govori 49-godišnji Ivica, glava porodice.
Snježana se posvetila odgoju djece, a u vrijeme božićnih praznika posebno je, kaže, dinamično u njihovoj kući.
- Za nas je Božić veliki praznik, on predstavlja rođenje Isusa Krista, a samom prazniku prethodi adventsko vrijeme koje traje četiri sedmice kada palimo četiri svijeće, a na Svetu Luciju – 13. decembra, sadimo božićnu pšenicu koja predstavlja rađanje novog života. Adventsko vrijeme koristi se i za čišćenje kuće te pripremu božićnih kolača čiji se recepti u našoj porodici prenose s koljena na koljeno. U vrijeme Božića običaj je da se kiti jelka, a to tradicionalno rade djeca. Ispod jelke stavimo božićne jaslice i poklone za sve ukućane. To su obično sitnice, jer cilj Božića nije pretjerivanje u potrošnji i ko će dobiti skuplji poklon, nego u ljubavi, zajedništvu, skromnosti, a tim vrlinama svakodnevno učimo našu djecu - objašnjava Snježana.
Božiću prethodi Badnjak kada se posti, a tada se jede riba, te razne salate poput one pripremljene sa krompirom.
- Meso se na taj dan ne može jesti. U našoj porodici tradicija je da se pripremaju pastrmka ili šaran. Na taj dan palimo svijeće, a uvečer cijela porodica ide na ponoćnu misu u crkvu Svetog Luke koja se nalazi na području Općine Novi Grad, a potom jedni drugima čestitamo Božić uz kuhano vino i sitne kolače koje donesu župljani – priča Snježana.
Na božićno jutro cijelo porodica ponovo odlazi na misu, a po povratku priprema se božićni ručak.
- Prvi dan Božića dolazi nam najuža familija, pale se svijeće i stavljaju u pšenicu, molimo se, a onda uz božićne pjesme počinje slavlje. Drugi dan dolaze prijatelji i komšije svih vjeroispovijesti. Naša kuća je otvorena za sve, odgajani smo da tako živimo, a tako vaspitavamo i svoju djecu – napominje Ivica.
Snježani posljednjih godina u kućanskim poslovima pomažu i kćerke. Posebno je veselo u kuhinji kada se pripremaju sitni kolači, vanilice, išleri, šape, kiflice, oblatne, bajadera…
- Kćerke su odrasle, pa i one uskoče kad treba. Tada je posebno živo u kuhinji jer djeca vole kalupima izrezivati razne oblike. Dobro je što se ti kolači mogu pripremati sedam dana ranije, pa je na sam dan Božića manje posla, a kolači su sve ukusniji što duže stoje u limenim kutijama – objašnjava.
Neizbježna jela na trpezi
Božićni ručak u porodici Glavinka nezamisliv je bez teleće supe, sarme, pečene teletine, janjetine, raznih salata.
- Ćurku ne pripremamo, to je više običaj u hrvatskom zagorju ili u Americi. Naravno, domaće vino i rakija na stolu su za one koji vole probati dobru kapljicu.
Snježani u pripremi tradicionalnih jela pomaže i 81-godišnja svekrva Marija, rođena Slavonka, koja kod sina i snahe provodi zime, a ljeta u Slavonskom Brodu.
- Svekrva je iz kraja koji je nadaleko poznat po pripremi raznih specijaliteta. Puno jela koje znam pripremati dugujem njoj, a i danas često prileti u pomoć jer je dobrog zdravlja. Neprikosnovena je u pripremi kolača – kaže Snježana.
Iako sa nestrpljenjem i radošću dočekuju i ovaj Božić, u porodici Glavinka pomalo su i sjetni jer zbog pandemije izazvane koronavirusom praznik se neće moći obilježiti kao i pretodnih godina.
- Navikli smo da nam kuća u ovim danima bude puna familije, prijatelja, komšija. Sada to neće biti moguće. No, sreća je da postoje aplikacije uz pomoć kojih ćemo se čuti i vidjeti sa dragim ljudima. To će bar donekle ublažiti nostalgiju – kaže Snježana.