Ono oko čega se većina Mostaraca slaže je činjenica da je Mostar nekada bio jedan od najčistijih i najuređenijih gradova. Slažu se Mostarci i oko toga da je danas sušta suprotnost, prljav i zapušten grad. Gomile razbacanog smeća pored i u kontejnerima, nesnosan smrad, manjak kanti za smeće, sve nas to svakodnevno okružuje. Uprkos činjenici da grad ima pet javnih komunalnih preduzeća i da se za zelene površine i održavanje čistoće iz budžeta grada izdvaja dosta novca, rezultata na terenu nema.

Mostarci ogorčeni, kažu da ovaj grad, u koji dolazi veliki broj turista ne bi trebao biti poznat po nečistoći. Pitaju se gdje i kako se troši novac za komunalije? Također, spremni su pogledati istini u oči i priznati da su za nečistoću i smeće na sve strane, i sami u velikoj mjeri krivi.

Lamija Efica, ne pamti da je grad bio ikada prljaviji.

- Pored moje kuće su tri kontejnera i uvijek su prepuna, a i pored njih ne manjka smeća. Sramota je ovo svih nas, ali najviše onih koji su zaduženi za održavanje čistoće grada - govori Efica.

Smatra da bi se prvo trebalo poraditi na razvijanju svijesti kod građana da smeća ne bacaju u rijeku, park ili gdje stignu, te da umjesto postojećih nekoliko komunalnih preduzeća ozbiljno radi jedno, kako je to bilo prije rata, kada je grad nosio titulu najčišćeg grada u Jugoslaviji.

I mlađi Mostarci krive svijest građana za ovakvo stanje.

- U svijesti ljudi ugrađeno je zagađivanje okoliša. Nije normalno pojesti kroasanu i baciti omot na ulicu. Divno je kada je okoliš čist, to prvo primijetiš kada dođeš u neki grad, a zapravo to ne bi trebalo biti neobično. Mi smo toliko navikli na velike količine smeća, pa nam je neobično kada negdje dođemo i nema smeća. Moramo shvatiti da kada bacimo jedan papirić to nije jedan obični papirić, već utječe na velika zagađenja u budućnosti od kojih će biti ugroženi ljudski životi - ističe Karla Zovko.

Kristina Ivanković žali jer nije zaživjelo odvajanje otpada.

- Sav otpad odlazi na isto mjesto, zbog čega pojedinci koji se trude i razdvajaju otpad zapravo odustanu kada vide da sve završava u istom. Kada bi se uvele sankcije, možda bi se priča i promijenila - naglašava Ivanković.

Jasmina Bjelavac također smatra da je krivica podijeljena između građana i komunalnih preduzeća. Smatra da je potrebna velika akcija, da se kompletan grad očisti, jer takvo čišćenje grad ne pamti nakon ratnih dešavanja, te postave kante za otpatke.

- Od hotela Bristol do šetališta nema niti jedna kanta za otpatke, pa ljudi bace i na ulicu jer nemaju gdje odložiti omot. Kada bi bile dvije kante na ovom potezu vjerujem da bi priča bila drugačija - ističe Bjelavac, uz napomenu da ni kazne, kao vid mjere, nisu isključene.

Bećir Humić svu krivicu vidi u političarima, ministrima i intelektualcima, a građani tvrdi, naravno oni, dodaje, sa kućnim i školskim odgojem, za grad i okolinu će sve uraditi što mogu.

Podsjetimo, JP "Komunalno" je nosilac svih komunalnih aktivnosti, a podugovarači JP "Parkovi" i "Komos" koji naplatu i odvoz smeća vrše odvojeno u dva dijela grada. Deponija Uborak koja je sanirana i nad kojom je izvršena likvidacija i Deponija d.o.o je regionalnog karaktera i prihvata otpad i vrši reciklažu.

- Krovno preduzeće je JP Komulano i treba insistirati na njemu, jer nije zaživjelo u punom kapacitetu. Ono je ojačalo mašinerijom i opremom jako mnogo, i to je sada jedna respektabilna komunalna firma u koju treba da pređu radnici Parkova i Komosa. Potrebno je malo političke volje i da se potkrijepi pravnim stvarima za konačnu realizaciju - kazala je Vesna Karanović, direktorica JP "Komos".

Tvrdi kako se često stvara zagušenost na deponiji jer je mali kapacitet spremnika za odlaganje smeća, pa smeće dugo ostaje i u kontejnerima.

- Pošto kompletno smeće ide preko trake, mora se u spremište lagerovati. Spremište se mora proširiti, kako bi mi mogli lagerovati smeće koje se dovozi iz grada. S gradonačelnikom smo već o tome razgovarali. Uski čep stvara i to što deponija ne radi nedjeljom, za razliku od nas. Problem je i što u jutarnjim satima dolaze specijalna vozila sa otpadom iz Zapadne Hercegovine, s kojima deponija ima ugovor. Olakšalo bi da deponija radi nedjeljom a da vozila koja nisu iz Mostara dolaze u poslijepodnevnim satima - govori Karanović.

Za smeće pored kontejnera, kojega ne manjka, Karanović krivi neodgovorne građane koji u poslijepodnevnim ili večernjim satima, iz prikolica i kariola istresaju kruti i kabasti otpad pa i šut.

- To je nešto strašno što stvara jako lošu sliku. Taj otpad se svaki dan ručno kupi, ali svako jutro osvane novi. Nedavno je otvorena posebna deponija, u blizini postojeće, samo za kruti, kabasti i zeleni otpad što je jedna olakšavajuća okolnost. Radnik vrši kontrolu tako da ne može uči ništa što nije dozvoljeno. Namijenjena je i za privatna lica - ističe Karanović.

Ovako stanje, ako se nešto ne poduzme, bi se vrlo lako moglo odraziti i na dolazak turista, smatra zamjenik predsjednika Turističke zajednice HNK-a Semir Temim.

- Čistoća u staroj gradskoj jezgri i njegovoj neposrednoj blizini bi trebala biti na znatno većem nivou. Grad je zapušten, a oni koji bi trebali voditi računa o čistoći, nadležni i komunalna preduzeća, to ne rade. Ako je potrebna i edukacija građana, jer je njihovo ponašanje ispod svakog nivoa, zašto ne i za tim posegnuti. Oni koji bi trebali najviše da vode računa o čistoći, ugostitelji, to ne rade. Bitno im je da nije ispred njihovih vrata a što je ispred tuđih, to više nije problem.Sve to utiče na dolazak turista - priča Temim.

Sve ljepote koje krase ovaj hercegovački biser, u očima turista zasjeni smeće na svakom koraku.

-Čistoća i prosjačenje su dva ključna problema koja su rješiva. Kao da nekome odgovara da je tako, iako ne mogu da shvatim zašto. Turisti dođu i prođu, a nama treba živjeti u takvom gradu - naglašava Temim.

A zbog nemara nadležnih i građana, turisti su primorani trpjeti i sami čistiti. Nedavno je u medijima osvanula vijest kako je Šveđanin odlučio očistiti kvart u ulici Kralja Zvonimira, a samo par dana ranije i Norvežanin na godišnjem odmoru čistio je kontejnere u Mostaru.

Hoćemo li se konačno malo bolje početi brinuti o gradu u kojem živimo, radimo, dišemo...