Tekst u nastavku prenosimo u cijelosti:

- Vlada bosanskih Srba je 7. februara 2019. godine, pod predsjedavanjem Radovana Viškovića, osnovala dvije komisije: jednu za “istraživanje“ događaja koji su se dogodili u Srebrenici između 1992. i 1995. godine, a drugu koja ima sličnu funkciju u odnosu na opsadu Sarajeva.

Odluka je označila vrhunac petnaestogodišnjih napora različitih vlada u dijelu BiH u kojem su Srbi većina da podriju, negiraju i lažno predstavljaju činjenice koje je Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju (MKSJ) utvrdio van razumne sumnje.

Jedina svrha ovog poduhvata bila je, i ostaje, kreirati konkurentnu i neistinitu naraciju o zločinima počinjenim nad Bošnjacima u Sarajevu i Srebrenici.

Prije sedam dana, bh. istraživački novinski portal “Istraga“ objavio je dokaze da je i sam Višković bio uključen u genocidnu operaciju u Srebrenici u julu 1995. godine. Dokazi koji su se pojavili prvobitno su smjestili Viškovića unutar velike operacije premještanja masovnih grobnica nakon genocida.

U roku od sedam dana objavljen je niz članaka koji su ga također povezali sa prevozom zatvorenika - ključnim aspektom ubijanja gotovo cijelog bošnjačkog muškog stanovništva u enklavi Srebrenica.

Izgleda i da je Višković u barem jednom navratu bio uključen i u organizaciju prevoza grupe od 700 zatvorenika do mjesta pritvora sa kojeg su odvedeni na pogubljenje 24 sata kasnije.

Reakcija političkog establishmenta bosanskih Srba bila je furiozna: u roku od 48 sati vodeći mediji sa sjedištem u Banjoj Luci - uključujući i javnu radioteleviziju - objavili su identitet i lokaciju zaštićenog svjedoka koji je svjedočio tokom suđenja grupi srednje i visokopozicioniranih policijskih zvaničnika optuženih za genocid u Srebrenici, da mu je Višković ponudio novac da učestvuje u uklanjanju tijela žrtava Srebrenice u jesen 1995. godine.

Ovo nije bez presedana u istoriji Evrope u 20. vijeku. Kurt-Georg Kiesinger, bivši nacista, imenovan je njemačkim kancelarom i vladao je u koaliciji s njemačkim socijaldemokratima tri godine tokom šezdesetih godina 20. vijeka. Kurt Waldheim, bivši nacista i obavještajni oficir Wehrmachta, čak je bio i generalni sekretar Ujedinjenih nacija od 1972. do 1981. godine prije nego što su izašli na vidjelo dokazi o njegovoj službi u Jugoslaviji i Grčkoj u Drugom svjetskom ratu.

Činjenica da je Višković sada u mogućnosti da troši javna sredstva u svrhu revizije istorije bosanskog genocida je, pak, bez presedana. Kao što je i implicitni zahtjev međunarodne zajednice u proteklih 25 godina upućen porodicama i sunarodnicima njegovih žrtava da nastoje izgraditi zajedničku i prosperitetniju budućnost zajedno sa ljudima sličnim njemu.

Višković se nije udostojio ni komentarisati optužbe, pokazujući da se i on, poput mnogih od više od 20.000 pojedinaca uključenih u počinjenje genocida u Srebrenici, nimalo ne kaje. Unutar političke klase bosanskih Srba, genocid ima status javnog dobra.

Vlada je 2017. godine zabranila podučavanje o Srebrenici i opsadi Sarajeva u osnovnim i srednjim školama. Establishment bosanskih Srba također je potrošio ogromnu količinu novca na ponovno pisanje i zataškavanje novije istorije. Samo između 2008. i 2014. godine, vlada bosanskih Srba trošila je oko 150.000 eura godišnje za finansiranje opskurne organizacije pod nazivom “Istorijski projekat Srebrenica“, koja je bila posvećena isključivo negiranju zločina genocida u Srebrenici u julu 1995. godine.

Nespremnost političke klase bosanskih Srba da se suoči, ne samo sa stvarnošću zločina koji su u njihovo ime počinjeni u Bosni, već i s naslijeđem tih zločina, glavni je izvor ekonomske stagnacije i moralnog propadanja s kojima se Bosna i Hercegovina muči proteklih četvrt vijeka. Sve dok oni imaju koristi od dugoročnih posljedica genocida, neposredni izgledi za budućnost ove zemlje i dalje su mračni.

Od nas - onih koji smo bili meta istrebljenja zbog našeg bazičnog identiteta - više se ne može očekivati da prihvatimo istrebljenje 100.000 naših sunarodnjaka kao legitimno ili da pomirljivo koegzistiramo sa ubojicama.

Dana 15. septembra, Momčilo Krajišnik, ključni politički partner Radovana Karadžića, umro je od COVID-19 nakon izdržavanja 13 od 20 godina zatvorske kazne za zločine protiv čovječnosti. Prvo zasjedanje skupštine bosanskih Srba održano nakon njegove smrti započelo je minutom šutnje u znak sjećanja na ovog zločinca. Takve su norme u polovici Bosne i Hercegovine: zločinci su heroji, ubijanje je oslobođenje, a istina – zavjera. Ovakvo stanje stvari, i neodrživo i nepodnošljivo, predstavlja primarnu prepreku na putu Bosne i Hercegovine prema civilizovanom svijetu.