Predstavnici gradskih vlasti, udruženja žrtava i drugih organizacija položili su cvijeće na spomen-ploču na Mostu Suade i Olge, a gradonačelnica Grada Sarajeva Benjamina Karić istakla je da je Sarajevo zadržalo svoj duh, energiju i dobre ljude.

- Sva ona zla, koja su se desila tokom najduže opsade jednog grada u modernoj civilizaciji, nisu nas uspjela pokolebati i nisu uspjela uništiti našu suštinu, naš multikulturalizam i sve ono po čemu nas prepoznaju u Evropi i svijetu. Grad Sarajevo je herojski grad i najbolji i najveći dokaz neuništivosti. Granate i ratna razaranja su uništavali zgrade, objekte, ubijali ljude, ali nisu nas uspjeli pokolebati. Neka Grad Sarajevo i njegova sudbina budu opomena da se ovakvo zlo više nikada ne ponovi - rekla je Karić.

Ukazujući na aktuelni rat u Ukrajini, Karić je izrazila nadu da scenarij Kijeva i Ukrajine neće biti jednak sarajevskom i bosanskohercegovačkom.

- Nadamo se da će naša priča biti opomena Evropi i svijetu. U kontekstu svega što se dešava, proteklih 30 godina je posebno važno jer ono što je Sarajevo preživjelo, treba biti nauk i opomena - poručila je Karić.

Predsjednica Unije civilnih žrtava rata Kantona Sarajevo Senida Karović istakla je da su emocije jake i da se građani sjećaju kada su na današnji dan krenuli u šetnju za mir, a protiv rata i trenutaka kada su agresorski snajperisti otvorili vatru na građane ispred zgrade bivše Skupštine RBiH, a potom i na Mostu Vrbanja, današnjem Mostu Suade i Olge.

- Patnje Grada Sarajeva, patnje ljudi koji su preživjeli rat, toliko boli, suza, dana bez hrane, vode i ičega što bi se moglo zvati normalnim životom, ali smo se borili. Borili smo se iako smo bili svjesni da iza svakog ugla vreba smrt. Danas, 30 godina poslije, nažalost, mnogi nisu preživjeli, a mi koji jesmo, imamo dužnost da pričamo i opominjemo, da njegujemo kulturu sjećanja, pogotovo prema mladim generacijama. Spomen-obilježja onih koji su ubijeni će biti nijemi svjedoci vremena od 1992. do 1995. godine i opomena budućim generacijama da se zlo koje se desilo Sarajevu nikad i nikom ne ponovi - poručila je Karović.

Opsada trajala 1.425 dana

Opsada Sarajeva počela je 5. aprila 1992. godine, a okončana je 29. februara 1996. godine. Trajala je 1.425 dana.

Za to vrijeme, oko 350 hiljada stanovnika bilo je izloženo svakodnevnoj vatri pripadnika nekadašnje JNA i paravojnih formacija, a kasnije pripadnika tadašnje Vojske Republike Srpske, iz skoro svih vrsta naoružanja, sa položaja smještenih na okolnim brdima.

Nisu uspjeli sići i zauzeti grad samo zahvaljujući ogromnoj volji, želji i naporima branilaca, mahom građana koji su se odazvali pozivu za odbranu te u početku skoro goloruki, u patikama i farmericama, s minimalno naoružanja, stali na branike grada.

Tokom opsade poginuo je 11.541 građanin Sarajeva, među njima 1.601 dijete. Prema poslijeratnim istraživanjima, najviše stanovnika, skoro četiri petine od ukupnog broja poginulih, stradalo je u prve dvije godine rata.

Suada, Olga, Mirsada

Prve civilne žrtve opsade Sarajeva Suada Dilberović i Olga Sučić ubijene su 5. aprila na mostu Vrbanja, nedaleko od zgrade tadašnje Skupštine Socijalističke Republike Bosne i Hercegovine ispred koje su se odvijale demonstracije građana koji su tražili očuvanje mira, na koje je otvorena vatra.

Nekadašnji most Vrbanja danas nosi ime po dvjema hrabrim ženama.

Posljednja žrtva opsade Sarajeva bila je Mirsada Durić, koja je poginula u napadu na tramvaj 9. januara 1996. godine, kod Zemaljskog muzeja, također u blizini zgrade bh. parlamenta. Počinioci napada koji se dogodio prvog dana pokretanja tramvaja nakon potpisivanja Mirovnog sporazuma za Bosnu i Hercegovinu nikad nisu otkriveni.

Prema pričanju očevidaca, tromblon koji je pogodio tramvaj najvjerovatnije je ispaljen iz pravca naselja Grbavica i Vraca, u to vrijeme još pod kontrolom srpskih jedinica, a na putnike koji su bježali iz tramvaja pucano je iz snajpera.

Presude MKSJ

Međunarodni krivični tribunal za bivšu Jugoslaviju je za terorisanje građana Sarajeva na doživotnu kaznu zatvora osudio Stanislava Galića, nekadašnjeg komandanta Sarajevsko-romanijskog korpusa Vojske Republike Srpske. Na zatvorsku kaznu od 29 godina osuđen je Galićev nasljednik na čelu Sarajevsko-romanijskog korpusa VRS-a Dragomir Milošević.

Za teroriziranje civila u Sarajevu snajperskim i artiljerijskim napadima, uz ostalo, bivši predsjednik Republike Srpske i vojni vođa VRS-a Radovan Karadžić osuđen je na doživotni zatvor. Na istu kaznu zatvora prvostepeno je pred Haškim tribunalom, uz ostalo, za teroriziranje civila u Sarajevu snajperskim i artiljerijskim napadima osuđen komandant VRS-a Ratko Mladić.

U presudama MKSJ-a je utvrđeno kako su jedinice Sarajevsko-romanijskog korpusa VRS-a namjerno gađale civile sprovodeći kampanju terora koja je za cilj imala da izvrši pritisak na vlasti u Sarajevu.