Mrkva je svima poznata kao zdravo i ukusno povrće, no britanski naučnici tvrde da bi se mogla upotrijebiti i u izradi čvršće mješavine cementa, koji bi se mogao ojačati dodavanjem nanočestica iz ovog i ostalog korjenastog povrća, prenosi Jutarnji.hr.

Istraživači s britanskog Univerziteta u Lancasteru koriste običan mikser za hranu kako bi usitnili nanočestice iz vlakana ovog zdravog povrća i kažu da su one "znatno poboljšale" čvrstoću cementa.

Ističu da su troškovi pritom bili manji nego što je uobičajeno jer su koristili manju količinu cementa, a ona znači smanjenje globalne emisije ugljen dioksida.

Po podacima Međunarodne agencije za energetiku cement je odgovoran za čak osam posto ukupne globalne emisije CO2.

- Ustanovili smo da "novi" materijal može pojačati čvrstoću cementa za 80 posto. A potrebna je tek mala količina - rekao je za Reuters voditelj istraživanja Mohamed Saafi. Objasnio je da dodavanje usitnjene mrkve u betonsku smjesu uspješno sprečava njegovo pucanje.

- Naši preliminarni rezultati pokazuju da pola kilograma nanomaterijala mrkve štedi oko 10 kilograma cementa po kubnom metru betona - rekao je Saafi.

Nanočestice mrkve proizvodi firma CelluComp sa sjedištem u Škotskoj koja se bavi razvojem obnovljivih izvora energije.

Uz proizvodnju čvršćeg i izdržljivijeg cementa, cilj firme je i korištenje manje količine materijala u građevinskim radovima.

Direktor CelluCompa Christian Kemp-Griffin objasnio je da 88 posto mrkve čini voda, a celuloza je čini čvrstom i hrskavom.

- Vlakna celuloze većinom su vrlo čvrsta, netopljiva u vodi, slabim kiselinama i lužinama, kao i u organskim otapalima. Celuloze ima i u drvetu, no jednostavnije ju je ekstrahirati iz povrća - rekao je.

Za promjenu svojstava cementa potrebna je mala količina celuloze iz mrkve.

- Ona mijenja način na koji se voda ponaša u procesu stvrdnjavanja, postupnog "prelaza" svježeg betona u nosivu betonsku konstrukciju - objasnio je Kemp-Griffin, dodavši da na čvrstoću betona ne utiču sama vlakna mrkve, već način na koji se u tom procesu zadržava vodu.

Pojasnio je i da se pritom između vlakana i cementa događa potrebna hemijska reakcija.

Saafijev tim nastavit će s testiranjem neuobičajene smjese, a u daljem postupku namjerava upotrijebiti šećernu repicu.

S obzirom na to da dosadašnja istraživanja upućuju na uspješan proizvod, Univerzitet iz Lancastera dobilo je dodatne poticaje iz programa EU za dalja istraživanja.