Na adresu premijera Federacije Bosne i Hercegovine Fadila Novalića, dopremijerke Jelke Milićević i resornog ministra Nermina Džindića stigao je zahtjev od Nezavisnog sindikata zaposlenih Aluminija d.d. Mostar, pa zatim i od Dražana Pandže, generalnog direktora tog društva, za hitan sastanak, jer kompanija je, kako se navodi, u ozbiljnim problemima. Zatražena je potpora za opstanak ovoga posrnulog “hercegovačkoga giganta“.

Spomenuti sindikat Vladu FBIH smatra odgovornom za loše stanje Društva, ali ne podržavaju uprave koje su stvorile dugovanja i proizvele probleme društva.

- Za sva dugovanja i nagomilane probleme isključivim krivcima smatramo vlasnike Aluminija, koji su dopustili da dođe do ovako delikatne situacije u samom društvu. Radnici su taoci loših upravljanja Aluminijem. U proteklom periodu niko nije odgovarao za naše probleme - ističu iz NSZ Aluminija d.d. Mostar.

Sve je očitije da je “gigant“ na koljenima i blizu stečaja, a sve je krenulo otkad su ljudi bliski predsjedniku HDZ BiH Draganu Čoviću preuzeli “hercegovačkog diva“. Trenutna dugovanja “Aluminija“ popela su se na blizu 400 miliona maraka!?

Kako su Brajković i Bradvica obezvrijedili kompaniju

No, krenimo od početka. Mijo Brajković i njegovi slugani iz kompanije su protjerali Bošnjake, smatrajući je ratnim plijenom i ekskluzivnim vlasništvom Hrvata Mostara. Kompaniju vrijednu od milijardu i 500 miliona maraka Brajković je “uspio“, za kratko vrijeme, svesti na stotinjak miliona. S obzirom na sve što je kasnije uslijedilo, to je bilo, recimo tako, “zlatno“ poslijeratno vrijeme za ovu kompaniju.

Naš sagovornik, koji nas je zamolio da ostane anoniman, gotovo cijeli radni vijek je bio dijelom priče zvane Aluminij, pa se prisjeća svih dešavanja.

- Mijo Brajković je bio u tom ključnom periodu 2006, kada je bila dogovorena inscenirana prodaja firme za oko 100 miliona maraka. Aluminij je tada radio s velikom dobiti i svako je imao interes da ga kupi. Zatim je došao famozni dogovor o podjeli kapitala. Vlada FBiH, nakon brojnih zabrana ulaska u kompaniju i maltretiranja inspektora, dobija 44 posto udjela, mali dioničari isto toliko, a TLM Šibenik, kasnije Vlada RH 12 posto. Brajković je otišao, a na njegovo mjesto zasjeo Ivo Bradvica, za koga je sve dogovoreno postalo nevažeće - podsjeća naš sagovornik.

Državi, kao većinskom vlasniku, koji je ovom kolektivu godinama osiguravao povlašten položaj u kupovini električne energije, što je vrhunac apsurda, bilo je uskraćeno svako primicanje fabrici. Većinski vlasnik nije mogao ući ni na parking kompanije, a kamoli kreirati njenu poslovnu politiku.

- Tek za vrijeme premijera FBiH Nermina Nikšića, kada je “Aluminiju“ krenulo “niz brdo“, jer je Bradvica napravio 50 miliona duga, a istovremeno primao menadžersku plaću od 20-ak hiljada maraka. Zatražena je pomoć Vlade i prihvaćena struktura, a dotad nisu mogli ni prići a kamoli ući. Na to je pristao kako bi se on glatko izvukao, što je ubrzo i učinio. Dok im je dobro bilo Vlada FBiH im nije trebala - ističe.

Bajrovićevi “grijesi“ i kooperativni Džindić

Što je najgore, većinski vlasnik, umjesto da se uistinu počne ponašati kao vlasnik, i dalje slijedi logiku popuštanja.

Dragan Čović, podsjeća naš sagovornik, nije bio poželjan ni dobrodošao kako za vrijeme Brajkovića, tako ni za vrijeme Ive Bradvice. Tek, njegovim odlaskom, kada su došli njegovi ljudi, Čović preuzima i danas velikog gubitaša.

- Sada, kad je ponovo voda došla do grla, traži se pomoć Vlade FBiH. Sada im valja država i Federacija BiH, da im pomogne. Kao razloge lošeg poslovanja navode trgovinski rat SAD-a s EU-om i ostatkom svijeta. A šta je bilo prije pet godina, šta je tada bio problem? Dobro, treba im pomoć Vlade FBiH, a zašto onda neko ne pita šta ćemo sa dogovorom i rješenjem Vlade FBiH za rješenje bivših radnika. Žele džaba struju, da država prekriži toliki dug, pa da mogu nastaviti po starom, a niko ne iznosi činjenicu da su im plate po 2.000 maraka - ističe sagovornik.

Žalosno je, ističe, što se nakon toliko godina od ratnih dešavanja, tek nekolicina Bošnjaka i Srba vratila u Aluminij. Nekada su autobusom išli na posao a sada mogu stati u dva veća vozila.

Podsjetimo i da su u sasatvu sadašnjeg Nadzornog odboru sve do jednog Hrvati, a sve je to dobijeno uz pomoć sadašnjeg saziva Vlade FBiH, na čelu sa resornim ministrom Džindićem (SBB).

- Bivši ministar Reuf Bajrović je “pao“ jer nije htio to da potpiše, a zatim je došao Džindić, koji je sve to pustio prijatelju Daliboru Milošu, predsjedniku Nadzornoga odbora Aluminija d.d. Mostar, a sve pod plaštom Dragana Čovića - podsjetio je na kraju naš sagovornik.

Ovo je naše, mi smo kompaniju digli iz pepela, često je ponavljao Mijo Brajković, misleći na Hrvate. Danas Čovićevi ljudi dijele otkaze i na kraju će dovesti do stečaja da bi ga prodali za marku. Ništa bolje stanje nije ni u drugim kompanijama koje su pod Čovićevom kontrolom.