Tim bi trebao analizirati stvarno stanje po pitanju količina i vrsta zaostalih supstanci u krugu nekadašnjih fabrika "Hlor alkalnog kombinata" HAK 1 i HAK 2, te nekadašnjem odlagalištu otpada u Moluhama, te dati prijedlog rješenja u vezi s njihovim uklanjanjem.

- Želimo vidjeti šta je ostalo od opasnih materija na prostoru nekadašnjeg HAK-a 1, jer mi imamo latentnu opasnost, a ne znamo ni razmjere problema. Govorimo o opasnim supstancama poput sirovog propilen oksida, etilen oksida, hlora, žive... Danas krećemo s otkopavanjem u industrijskoj zoni, na mjestu gdje je vjerovatno zakopan kruks, prekoputa HAK-a 1. Želimo ustanoviti o kolikim se količinama radi, a moglo bi se raditi o hiljadama tona - kaže ministar prostornog uređenja i zaštite okolice Zvjezdan Karadžin.

Prema nepotvrđenim informacijama, kruks je zakopan u buradima ili u rinfuzi. Radi se o otpadu koji je nastajao u procesu proizvodnje TDI-ja, sirovine koja se koristila za proizvodnju poliuretana u ugašenom HAK-u 2.

- Kruks je spaljivan u posebnim pećima, a nakon što su one stradale osamdesetih godina prošlog stoljeća, taj materijal je izljevan u burad i nepropisno odlagan u industrijskoj zoni te na području Moluha, na nekadašnjem odlagalištu otpada. To je rađeno do 1986. godine, a dekretom tadašnjih vlasti opasan otpad je zakopavan, iako se to nije smjelo raditi. TDI je toksičan materijal po evropskim i američkim standardima zaštite okoline, a kruks je još opasniji jer u svom sadržaju ima i hlor - pojašnjava Karadžin.

Zvjezdan Karadžin

Dodaje da su ljudi raskopavajući deponiju na Moluhama u buradima otkrili kruks, koji po izgledu podsjeća na šljaku.

- Mislili su da kruksom mogu nasipati puteve, pa im je živina ugibala nakon što su to uradili - navodi Karadžin.

Prostor nekadašnje hemijske industrije u Tuzli Hlor alkalnog kombinata (HAK) sada je u vlasništvu firme Organika BH, a nekadašnji HAK, koji je kasnije postao Polihem, tokom privatizacije prodat je poljskim investitorima koji su formirali kompaniju Poliolchem. Nakon dvije godine investitor je svu imovinu Poliolchema prebacio na sestrinsku firmu Organika BH, da bi se riješio obaveza prema radnicima koje su ostale na Poliolchemu.

Organika BH dala je saglasnost da se uradi analiza opasnog otpada koji se nalazi na prostoru nekadašnje industrijske zone u Tuzli.