open-navfaktor-logo
search
15. juli
Pobjeda demokratije: Kako su se Turci usprotivili vojnom tutorstvu da bi zaštitili svoju slobodu i svoja prava
Datum 15. juli, ostat će trajno, zlatnim slovima zapisan u historiji Republike Turske kao datum kada su, prije šest godina, građani ove zemlje, odbranili demokratiju! Hrabri i goloruki, na poziv predsjednika Recepa Tayyipa Erdogana, koji se telefonom javio u program televizije CNN Turk i potvrdio da je riječ o pokušaju vojnog udara, suprotstavili su se naoružanim pučistima, terorističkoj organizaciji FETO.
15.07.2022. u 17:30
get url
text

Podsjetimo, u noći 15. jula 2016. godine, teroristička organizacija FETO, i njeni članovi infiltrirani u vojsku, policiju i druge institucije Republike Turske, pokušali su državni udar sa željom da preuzmu vlast.

Te večeri tenkovi pučista, naoružani vojnici – pučisti, zatvorili su istanbulski most koji povezuje Aziju sa Evropom, borbeni avioni i helikopteri nadlijetali su Istanbul i Ankaru te bombardovali nekoliko državnih institucija - Veliku narodnu skupštinu Republike Turske, Predsjedničku palatu, sjedište policije i Turksata. Tim FETO-ovih terorista namjeravali su ubiti ili zarobiti i predsjednika Erdogana, koji je na vrijeme evakuisan iz hotela u Marmarisu gdje je boravio sa porodicom.

Pokušavajući zaustaviti zlokobni čin u neuspjelom puču u noći 15. jula ubijena je 251 osoba, 10 od njih je bila mlađa od 18 godina (14, 15, 16 godina), a 2.731 je ranjena.

Kako je pojasnio Gokhan Yucel, voditelj Odjela Uprave komunikacije Predsjedništva Republike Turske, u historiji njegove domovine dogodila su se četiri državna udara – 1960, 1971, 1980 i posljednji 2016.

 

Četiri državna udara

- Republika Turska je utemljena 1923. i od samog početka vojni sistem je zahtijevao neku vrstu posebne uloge u demokratiji i politici; vojska je na neki način smatrala da može odlučivati kad zaustaviti, kada povući ili zamrznuti demokratiju. Najbolji primjer za ovu tvrdnju je prvi državni udar 1960. kada je vojska preuzela vlast preko noći i kada je gotovo svaku izabranu osobu dovela pred vojni sud, a legalno demokratski izabranog premijera Adnana Menderesa osudila na smrt i pogubila zajedno s druga dva ministra. Državni udar se ponovo desio 1980. godine, a između 1960. i 1980.  bio je još jedan nešto drugačiji udar - vojni memorandum 1971. kada vojska prisiljava demokratski izabranu vladu na ostavku.

 

Godine 1980. vojska ponovo odlučuje da preuzme vlast i tom prilikom je suspendovala gotovo sve, uključujući parlament, sindikat i organizacije civilnog društva; suspendovali su cijeli demokratski proces i rukovodili zemljom tri godine do 1983. kada su se održali izbori. Ono što je postignuto predsjedničkim odlučujućim udaljavanjem od vojnog tutorstva je vraćanje ljudi demokratskoj izbornoj moći. Ono što se desilo 15. jula 2016. godine pokazalo je da naši ljudi (Turci) nikad više neće prihvatiti takvu ulogu vojske ma u kojoj formi se javljala. Smatram da je to jedno od najvećih postignuća zadnjih dvadeset godina – uspostava civilne vlasti, građanskog demokratskog procesa – istakao je Yucel.

Ističe da se 15. jula 2016. godine desio pokušaj državnog udara, ali, ovog puta ne samo od strane vojske već i od "strane skrivene tajne organizacije koja pravi skrivene planove ne samo u Turskoj već i svugdje u svijetu – globalne terorističke organizacije, s ciljem ne samo da preuzme vlast već i ostvari neke druge zadatke".

- FETO je veoma opasna teroristička organizacija, opasna ne samo za Tursku već i za svakog od nas. Za razliku od drugih državnih udara i pokušaja državnih udara, ovog puta narod Turske je rekao NE. U pokušaju preuzimanja vlasti učestvovali su vojnici i teroristi koji su nosili vojnu uniformu, ali nisu bili dio vojske. Prije svega moramo konstatovati da je FETO opasna teroristička organizacija čiji su se članovi infiltrirali i u tursku vojsku. Oni nisu nastali 15. jula, već mnogo ranije i dugo su namjeravali i planirali kako preuzeti vlast što su i pokušali 15. jula 2016. Ono najveće u svemu ovome je što naš narod nije dozvolio da se to desi. Usprotivili su se vojnom tutorstvu kako bi zaštitili svoju slobodu i svoja prava što nije bio slučaj kod ranijih vojnih udara iz razloga što u vrijeme prošlih udara uspostava demokratske kulture i građanskih odnosa nije bila dovoljno provedena – naglasio je Yucel.

Dodaje da ljudi različito razmišljaju o ovim događajima, što nije prepreka demokratiji, ali u "noći 15. jula 2016. ljudi različitih ideoloških stavova, pripadnici gotovo svih političkih stranaka su bili jedinstveni, zajedno na ulicama pokušavali su zaštiti, što su i uspjeli, zaštiti svoju državu, zastavu, dostojanstvo, svoju i našu budućnost".

 

- Što je i najvažnije, jer, FETO nije htio samo preuzeti vlast već i ukrasti našu budućnost. Poticali su i usmjeravali mlade ljude da se priključuju vojsci i studiraju političke nauke u Ankari kako bi postali diplomate i infiltrirali se u vlast. Na neki način oni su kindapovali ljudske mozgove i uvjerenja, otimali njihove emocije i tako kreirali armiju terorista – zaključio je Yucel.

U prethodnih šest godina širom Republike Turske, naročito na mjestima koja su raketirana, podignuti su brojni spomenici u pomen poginulim i ranjenim. Univerziteti, općine, mostovi promijenili su ime kako bi sačuvali uspomenu na žrtve. Institucije poput turskog parlamenta također čuvaju sjećanje na 15. juli. Ožiljci neuspjelog puča uočljivi su i na mnogim mjestima gdje su se borbe vodile. Sa svih strana, poruka je ista – da se narod ujedinio kako bi sačuvao demokratiju i domovinu. Inače, 15. juli se u Turskoj obilježava kao Dan demokratije i nacionalnog jedinstva.

Alija Izetbegović u Muzeju sjećanja

 

U čast civilima koji su dali živote za demokratiju i slobodu u Istanbulu je otvoren Muzej sjećanja na 15. juli, a otvorio ga je predsjednik Turske Recep Tayyip Erdogan na treću godišnjicu pokušaja puča. Muzej se nalazi na prilazu Mostu šehida 15. jula, u azijskom dijelu Istanbula, na površini od 1.500 kvadratnih metara.

Na ulazu u muzej ispisana je poruka "Ne zaboravi", ali i imena svih 251 šehida, dok je u dvorištu zasađeno isto toliko čempresa za svakog od njih. Tu je i spomenik u obliku kupole gdje se posjetioci muzeja mogu pomoliti za poginule. U muzeju su izloženi su eksponati koji podsjećaju na šehide i ranjene u noći pokušaja državnog udara, a između ostalog, može se pogledati i automobil koji su pučisti zgazili tenkovima u noći pokušaja puča.

 

Jedan od najupečatljivijih dijelova muzeja je kutak nazvan "Cipele naših šehida", ali i mobilni telefon novinarke Hande Firat, kojim je u noći pokušaja puča razgovarala sa predsjednikom Recepom Tayyipom Erdoganom. Među predmetima koji privlače posebnu pažnju posjetilaca su beretka i bodež podoficira Omera Halisdemira, koji je te noći položio život kao šehid nakon što je ubio pučistu generala Semiha Terzija, koji je pokušao da zauzme Komandu specijalnih snaga.

Posjetioci imaju priliku da pogledaju i videozapise događaja u noći pokušaja puča. 

U Muzeju sjećanja na 15. juli je i izložba o historijatu državnih udara u svijetu i o historiji kolonijalizma. Na jednom zidu su fotografije, kako se objašnjava, boraca za slobodu i protiv ugnjetavanja. Tu se, u društvu Mustafe Kemala Ataturka, Mahatme Gandhija, Che Guevare, Nelsona Mandele i Martina Luthera Kinga, našao i Alija Izetbegović, prvi predsjednik Bosne i Hercegovine. Pored njegove slike piše: "Svojim intelektualnim porijeklom Alija Izetbegović, poznat i kao kralj mudraca, osvojio je divljenje čitavog svijeta svojim odnosom prema zločinima počinjenim protiv čovječanstva tokom raspada Jugoslavije. Borio se za to da Bošnjaci u Bosni i svi ljudi vode dostojanstven život".

 

2024 faktor. Sva prava zadržana. Zabranjeno preuzimanje bez dozvole izdavača.