-Ne podcjenjujem probleme koje je izazvao stav francuskog predsjednika ali on je završnica jednog pokreta odbijanja proširenja koji tinja već nekoliko godina. Nakon prijema Hrvatske 2014. bilo je posve jasno da je proširenje svoje vrhunce već doživjelo i da je ta politika sve više gurana u stranu i zbog problema s kojim su se nosile neke zemlje članice ali i zbog nekih općih prilika u evropskom susjedstvu. Ovo što se sada događa je dobra stvar zato što se politika proširenja vratila u centar političke debate. Tako da imamo više prijedloga kako izaći iz ovog škripca u koji su se članice EU dovele jer nisu problem isfiltrirale prije nekoliko godina. Devet zemalja se nadovezuje na francuski prijedlog koji je umnogome radikalan – on doista predstavlja posve drugačiju alternativu modelu koji imamo sada. Mislim da on nije do kraja korektan jer kritizira pregovaranje u 35 poglavlja što nije nastalo preko noći ni iz vakuuma nego je posljedica promišljanja i strukturiranja kako neka zemlja kandidatkinja može postati članica a vremenom je ta metodologija dograđivana.

Smatram da je za zemlje Zapadnog Balkana važno da prate diskusiju, iako one imaju nejednaku poziciju. Smatram da postoje tri para država - s jedne strane su Srbija i Crna Gora koje su odmakle u pregovorima a posebno Crna Gora, zatim su u paru Sjeverna Makedonija i Albanija koje su odavno zemlje kandidatkinje i nikako da počnu pregovore, i imamo BiH i Kosovo koje zaostaju i za koje bih rekao, ne želeći da budem ciničan, da je njima sasvim svejedno pod kojim će uvjetima otpočeti pregovore- kazao je u intervjuu za RSE Tonino Picula, hrvatski evroparlamentarac. 

Nekadašnji šef Delegacije Evropskog parlamenta za BiH i Kosovo, danas član te delegacije  i dobar poznavalac bh. političkih prilika, na upit "kako ocjenjuje proces integrisanja BiH, te gdje su ključni zastoji", odgovara: 

- Tu treba biti sasvim jasan- za višegodišnju stagnaciju BiH nije kriv ni Brexit niti je kriva kriza na istoku Ukrajine ni migracijska kriza iz sjeverne Afrike ili sa Bliskog istoka. Za tu stagnaciju kriva je isključivo politika u BiH koja još uvijek nije uspjela otključati, prije svega već davno prepoznate disfunkcionalnosti postojećeg sistema dejtonskog poretka. Dok se tu ne naprave ključni iskoraci, oni koji upravljaju procesima u BiH bit će zaštićeni, jer će se uvijek sakriti iza izbornog legitimiteta, iza toga da su ih ljudi birali.

Međutim, jasno je da u njihovom interesu nisu dugoročne ili radikalne reforme koje bi dovele u pitanje političku i svaku drugu poziciju izabranih osoba. Tako da sve dok se ne izvrši jedna vrsta kvalitetnog pritiska ili motivacije izvana ali i pokaže drugačije ponašanje građana koji bi možda trebali birati druge političke opcije, ne vjerujem da će se BiH pripremiti kako bi prihvatila bilo koji od prijedloga za proširenje, koji su sada u opticaju.

Ako analizirate situaciju u okruženju BiH, sve zemlje vide svoju budućnost u EU. Postavljam pitanje šta je alternativa za BiH koja zaista ima na raspolaganju prirodne resurse i političku baštinu, ali ima i blokade koje - iako prepoznate, nisu otklonjene već 20 godina. Prema tome, ključno bi bilo drugačije ponašanje na strani političke ponude ali i na strani političke podrške.

Evropski parlament i EU neće odustati od stimuliranja BiH da napravi ključne iskorake. Obnovljeni interes za Zapadni Balkan odnosi se i na BiH. Ali, pruženu ruku treba znati prihvatiti.