Jedno od tih lica je i bivši predsjednik Stranke za BiH Haris Silajdžić, čija je politička biografija obilježena odgovornošću za pad Aprilskog paketa ustavnih promjena, koji 2006. godine nije dobio potrebnu dvotrećinsku većinu Zastupničkog doma Parlamentarne skupštine BiH.

VEZANI TEKST - Izmjene Ustava se "guraju" pred lidere: Aprilski paket osnova, šta je on podrazumijevao?

Nagovještaj povratka Aprilskog paketa, u formi prilagođenoj presudama međunarodnih i domaćih sudova koje su u međuvremenu uslijedile, inspirirale su Silajdžića da javnosti još jednom objasni svoje viđenje pogubnosti tog dokumenta, te da nagovijesti svoj povratak na političku scenu.

Objasnio je Silajdžić, gostujući u Centralnom dnevniku Face televizije, kako je spasio BiH od entitetskog glasanja u Zastupničkom domu Parlamentarne skupštine BiH, istog onog entitetskog glasanja kojeg i danas imamo, uz "gratis" očuvanje etničkog veta u Domu naroda za pitanja koja nemaju nikakve veze sa nacionalnim interesima, a koji bi Aprilskim paketom bio onemogućen. Dakle, Silajdžić je uspio spasiti BiH od mogućnosti blokada entitetskim glasanjem na način da je sačuvao to entitetsko glasanje, ali i veto u Domu naroda.

Ukoliko se slične izmjene vrate na sto, Silajdžić će se, kako je najavio, reaktivirati kako bi ih zaustavio, te nam tako sačuvati postojeći sistem odlučivanja i strukturu institucija BiH, koji su nam u posljednjih 15 godina, od pada Aprilskog paketa, osigurali, između ostalog, preuzimanje regionalnog začelja u svim integracijskim procesima.

Na isti način na koji nas je spasio od entitetskog glasanja, Silajdžić nas je spasio i od Policije RS-a. Upravo zbog njenog naziva je Silajdžić 2007. godine odbio reformu policije, koja je podrazumijevala da policije FBiH, RS-a i Distrikta Brčko budu upravne organizacije pri Ministarstvu sigurnosti, kojima bi rukovodio jedan državni direktor policije i o čijem bi se budžetu i kadrovskoj politici odlučivalo u Sarajevu.

Danas imamo i Policiju RS-a, kojom komanduje entitetski direktor i ministar unutrašnjih poslova u Banjoj Luci, a koju je režim Milorada Dodika u međuvremenu, zahvaljujući propasti reforme policije i očuvanju postojeće strukture komandovanja, pretvorio u svojevrsnu entitetsku vojsku.

U višegodišnjoj Silajdžićevoj igri na "sve ili ništa", u kojoj je nudio "100 posto BiH", "BiH bez entiteta" i slične milozvučne koncepte, građani BiH su po pravilu dobijali ovo "ništa", što su bivšem šefu Stranke za BiH vratili na Općim izborima 2010. godine, kada je i okončao svoju političku karijeru.

Četiri godine kasnije su građani okončali još jednu političku karijeru, koja se u međuvremenu pokušavala oživjeti, pa je i njen vlasnik u spominjanju Aprilskog paketa prepoznao priliku da se vrati među relevantne sagovornike na tu temu.

Bivši šef SDP-a Zlatko Lagumdžija je spominjanje Aprilskog paketa u kontekstu osnove za eventualne nove razgovore o izmjenama Ustava BiH ocijenio kao "populističko i površno licitiranje sa američkim inicijativama i planovima koje ni sama nova američka administracija još uvijek nije sklopila".

Izostanak bilo kakve pružene ruke novoj američkoj administraciji, u ovom trenutku oličene u Aprilskom paketu kao simbolu "nedovršenog posla" SAD-a u BiH i prekretnici u odnosu Sjedinjenih Država prema našoj zemlji, bivši šef SDP-a također bi dočekao svojim kritičkim osvrtom, s obzirom na to da mu konkretniji prijedlozi, a naročito angažmani, nikada nisu išli od ruke.

Nije baš da se Lagumdžija "konsolidirao, uozbiljio i otvario ozbiljan dijalog", što danas poručuje političkim liderima, u trenucima kada je on bio među njima i kada je kao takav imao priliku ponuditi drugačija rješenja u odnosu na Aprilski paket ili bilo koji ključni izazov za državu BiH. To, uostalom, potvrđuje činjenica da su njegove političke kreacije koje su ga naslijedile u SDP-u isti taj Aprilski paket prošle godine ponovo uputili u parlamentarnu proceduru.

U jednom se Lagumdžiji mora odati priznanje, a to je spremnost na kritiziranje u okolnostima u kojima su njegovo ključno političko naslijeđe Zakon o prebivalištu, reduciran državni budžet u korist entiteta ili apsolutna stagnacija u euroatlantskim integracijama u godinama kada su te integracije predvodili kadrovi SDP-a.

Svoj osvrt na ovu temu je dao i bivši šef HDZ-a 1990 Božo Ljubić, koji je u međuvremenu ostao i bez stranke, a zatim i bez političke karijere. Obrazložio je Ljubić razloge zbog kojih je te 2006. odbio Aprilski paket i zbog kojih je taj dokument i danas prijetnja, kako je kazao, položaju hrvatskog naroda u BiH.

- Hrvati bi time definitivno izgubili konstitutivnost i svoj narodni subjektivitet u BiH – požalio se Ljubić prije nekoliko dana u razgovoru za HMS, pojasnivši sve stavke Aprilskog paketa koje su, prema njegovom mišljenju, pogubne po Hrvate u BiH.

U starim temama se danas, očigledno, prepoznaju prilike za revitaliziranje starih političkih karijera, koje su neslavno okončane upravo zbog pogrešnih poteza koji su građane BiH, iste one na čiju zaboravnost vlasnici tih karijera računaju, doveli u postojeću situaciju.