Galić je bio zapovjednik Sarajevsko-romanijskog korpusa od oktobra 1992. do maja 1994.

Haški tribunal ga je osudio na doživotnu kaznu zatvora zbog zločina protiv čovječnosti nad civilima u Sarajevu od 1992. do 1994.

Presudom Haškog tribunala Galić je osuđen za vođenje kampanje snajperskog djelovanja i granatiranja Sarajeva s prvenstvenim ciljem širenja terora među civilnim stanovništvom.

Podsjetimo i na dio haške presude Galiću, koji je bio optužen da je između septembra 1992. i augusta 1994. vodio kampanju granatiranja i snajperskog djelovanja protiv civilnog stanovništva Sarajeva uzrokujući smrt i ranjavanje civila s osnovnim ciljem sprovođenja terora nad civilnim stanovništvom.

- Dana 5. februara 1994. na tržnici Markale, u središtu Sarajeva, eksplodirala je minobacačka granata i ubila oko 60 ljudi, a više od stotine ih je ranjeno. Pretresno vijeće je čulo iscrpno svjedočenje o tom incidentu. Proučili smo istrage koje je nakon tog incidenta vodilo osoblje Ujedinjenih nacija i tamošnji istražitelji, kao i analize vještaka koje su pozvale strane u postupku. Iznesen je niz novih podataka. Većina članova Vijeća je zaključila da je minobacačka granata koja je prouzrokovala eksploziju ispaljena s područja pod kontrolom SRK-a. Bio je to razorni napad na civilni cilj.

Većina članova Vijeća se stoga uvjerila da su građani Sarajeva napadani direktno ili neselektivno s područja pod kontrolom SRK-a. Tačan broj civilnih žrtava tih napada nije poznat. Ono što je poznato jeste da su ubijene stotine civila, a hiljade ih je ranjeno u snajperskim incidentima i granatiranju tokom dvogodišnjeg razdoblja koje je obuhvaćeno optužnicom. Neznatan dio tih incidenata - samo neznatan dio - mogao je biti posljedica slučaja.

Budući da je većini članova Vijeća na osnovu izvedenih dokaza jasno da je SRK namjerno napadao civile u velikom broju incidenata tokom dužeg vremenskog razdoblja, uvjereni smo da napadi nisu bili pojedinačni incidenti već da su predstavljali rasprostranjenu ili sistematsku kampanju - navodi se, između ostaloga, u presudi.

Početkom godine, predsjednik Međunarodnog mehanizma za krivične sudove (MMKS) odbio je prijevremeno puštanje Galića na slobodu.

Predsjednik Mehanizma, sudija Carmel Agius je u svojoj odluci naglasio da Galić ne uspunjava ove uvjete iz razloga što nije odslužio dvije trećine svoje kazne.

Agius je pojasnio kako je u oktobru prošle godine zaprimio zahtjev kojim Njemačka, gdje Galić služi svoju kaznu, ukazuje da je nakon odsluženja 15 godina doživotne kazne, 18. decembra 2014. godine, prema zakonima ove zemlje, Galić "stekao pravo na uvjetni ostatak kazne".

U svojoj odluci sudija Agius je istakako kako se još 2015. godine prvobitno raspravljalo o tome da li bi osoba osuđena na doživotni zatvor mogla postati podobna za prijevremeno puštanje, u odluci o prvom njemačkom obavještenju o Galićevoj podobnosti.

U toj je odluci, kako je naveo Agius, tadašnji predsjednik zaključio da se osobe osuđene na doživotni zatvor mogu smatrati podobnima za prijevremeno puštanje.

- Kada primjenjujemo dvotrećinski prag podobnosti na Galića, tadašnji predsjednik je Galićevu kaznu doživotnog zatvora tretirao "kao ekvivalent više od kazne od 45 godina" (…). U vezi s Galićem, već sam naveo u odluci 2019. da je njegov dvotrećinski prag podobnosti postavljen na 13. decembar 2029. godine. Dakle, Galić još ne ispunjava uvjete za razmatranje za prijevremeno puštanje na slobodu - naveo je Aguis u svojoj odluci.