Dekan Muzičke Akademije UNSA Ališer Sijarić kazao je ovom prilikom da je riječ o osobi koja je bila jedinstvena, svoja u najboljem smislu te riječi, svakim atomom svoga bića.

- Bivanje svojom, posebnom, ogledalo se u svemu šta je i kako činila - istakao je Sijarić.

Prorektor za naučnoistraživački rad prof. dr. Mirza Dautbašić istakao je da je smrt Paše Gackić veliki gubitak za akademsku zajednicu, posebno za Muzičku akademiju UNSA i Narodno pozorište.

- Ostali smo bez velike umjetnice, još većeg pedagoga, koja je iza sebe ostavila niz opernih i koncertnih radnika koji danas čine temelje bosanskohercegovačke operne umjetnosti - kazao je Dautbašić.

On je istakao da je Paša Gackić čitav svoj radni vijek radila na promociji muzičke kulture Bosne i Hercegovine, znajući da se nijedno društvo bez ovog vida umjetnosti ne može razvijati.

Predana i posvećena muzičkoj umjetnosti

Direktor Narodnog pozorišta Dino Mustafić kaže da se sa Pašom Gackić susreo kao mlad reditelj u ratnim okolnostima, kad je bila u Narodnom pozorištu boreći se da preživi muzička umjetnost u Sarajevu.

- Bila je predana i posvećena muzičkoj umjetnosti. Bila je pravi pozorišni karakter. Rekao bih čak dramski koji se nikad ne predaje. Posjedovala je britki um, izrazitu marljivost i nešto što je jako rijetko - sposobnost da prepozna dar kod drugoga, da mu se raduje, da ga štiti, njeguje i razvija - kazao je Mustafić.

Od Paše Gackić ovom prilikom oprostilli su se uz emotivna sjećanja i njeni studenti, direktor opere Narodnog pozorišta i operni pjevač Leonardo Šarić, te profesorice na Muzičkoj akademiji i operne solistice Adema Pljevljak-Krehić i Vedrana Šimić.

Svi koji su se danas opraštali od solistice, profesorice te nekadašnje direktorice Opere i Baleta Narodnog pozorišta Sarajevo istakli su da je upravo Paša Gackić ta kojoj se i danas treba zahvaliti na tome što je opastala i u ratnim vremenima Opera Narodnog pozorišta Sarajevo.

- Da nije bilo profesorice Paše veliko je pitanje da li bi u ovoj kući bilo Opere. Time je zadužila ovu državu - kazala je, između ostalog, Pljevljak-Krehić.

Naglasila je da je profesorica Gackić i u ratnim vremenima za svoje studente imala stroge kriterije, te da zahvaljujući tome danas sarajevska Opera ima soliste koji mogu da nose svaki repertoar, a njeni nasljednici na Akademiji, kako je kazala, biće joj na ponos.

Paša Gackić rođena je u Sarajevu 30. juna 1947. godine. Nakon završene Osnovne škole, završila je Srednju muzičku školu u Sarajevu na odsjecima za Solo pjevanje i Teoretsko-nastavnom odsjeku 1968. godine. Iste godine se upisuje na Muzičku akademiju u Sarajevu na Odsjeku za solo pjevanje u klasi red. prof. Brune Špiler na kojem diplomira 1973. Iste godine, kao stipendistica Republičke zajednice za kulturu, upisuje postdiplomski studij - Koncertni i Operski smjer na Muzičkoj akademiji u Sarajevu u klasi red. prof. Brune Špiler.

Umjetnička djelatnost mr. Paše Gackić počinje u toku studija solo pjevanja nizom javnih nastupa. Kao studentica četvrte godine studija debitirala je na sceni Opere Narodnog pozorišta u Sarajevu u zahtjevnoj ulozi Micaële u operi Carmen pod ravnanjem maestra Ivana Štajcera. U istoj opernoj kući 1973. godine dobiva angažman kao stalni član ansambla - solista, gdje ostaje sve do 1993. godine s nizom ostvarenih vodećih uloga.

Nastupala je širom Bosne i Hercegovine

Osim kao solistica Opere NPS radila je i kao vokalni pedagog Hora Sarajevske opere, a nakon rata 1995., sve do penzionisanja, bila je vokalni pedagog solista Opere Narodnog pozorišta. Nastupala je širom Bosne i Hercegovine, u brojnim festivalskim i kulturnim centrima bivše Jugoslavije. Gotovo punih 25 godina bila je šefica Odsjeka za solo pjevanje na Muzičkoj akademiji Univerziteta u Sarajevu.

Od 1995. do 1999. godine, u najtežim godinama života i postojanja Sarajevske opere, bila je direktor Opere i Baleta Narodnog pozorišta u Sarajevu kada s punim elanom i kolektivnom energijom na scenu postavlja operne naslove tzv. željeznog repertoara ("Tosca", "Trubadur", "Cavalleria rusticana" i druge).

Iz njene klase izašao je niz uspješnih, afirmiranih opernih i koncertnih umjetnika, kao i vokalnih pedagoga, a većina njih danas čini temeljne solističke snage Sarajevske opere i bosanskohercegovačke operne umjetnosti.

Za umjetnički i pedagoški rad dobila je niz značajnih nagrada i priznanja, a među posljednjim su Zlatna plaketa Muzičke akademije u Sarajevu za izuzetan doprinos razvoju Muzičke akademije, muzičke umjetnosti, nauke i pedagogije u BiH, povodom 50 godina djelovanja 2006., te Nagrada Univerziteta u Sarajevu za najuspješnijeg profesora u akademskoj 2008/09. godini koju joj je dodijelio Senat Univerziteta u Sarajevu.