Kolona predvođena istaknutim glumcem, rediteljem i autorom Zijahom Sokolovićem, defilirala je danas glavnim ulicama Sarajeva, i zajedno sa njim proslavila njegovih 50 glumačkih godina.
Simbolično, "okovan u daske koje život znače" Sokolović je kolonu poveo od Centra za kulturu u Jelićevoj ulici gdje je bilo prvo Pozorište za djecu grada Sarajeva u kojem je, u predstavi "Čiča Tomina koliba", odigrao svoju prvu pozorišnu ulogu, a išla je do Kamernog teatra 55 gdje je bilo Malo pozorište u kojem je u novembru 1968. godine odigrao svoju prvu ulogu kao profesionalni glumac, ulogu Vojnika u predstavi "Pas koji pjeva" Miodraga Žalice u režiji Josipa Lešića.

Na putu između amaterske i profesionalne uloge, Sokolović je svoju pratnju zaustavljao na nekoliko mjesta - pored Katedrale koja je pojam vjere, tržnice Markale koja predstavlja pojam hrane i počast onima koji su poginuli za hranu, pored Vječne vatre koja je pojam nezaborava za one koji su poginuli za svaku slobodu.

Po povratku je ponovo stao kod tržnice Markale gdje je poljevan vodom, bojom koja simbolizira krv i posipan cvijećem. Nakon toga se, uz aplauz okupljenih građana, vratio na početnu poziciju - Centar kulture i mladih Općine Centar Sarajevo odakle je poručio: "živjelo pozorište".

Sve vrijeme, Sokolović je imao muzičku pratnju bubnjara, dok je govorio dijelove iz kultne predstave "Glumac je... glumac je... glumac je..."

Ovim performansom, Sokolović je pokušao obilježiti trajanje glumačke prolaznosti, a oni koji vole njegov rad mogu ga gledati večeras na sceni Centra za kulturu Općine Centar Sarajevo, gdje će izvesti kultnu predstavu "CABAres, CABArei", a dan poslije i "Međuigre 0-24".

Na pitanje koliko mu "daske" znače nakon toliko godina rada, odgovorio je da kada je šetao ulicama grada Sarajeva i održavao svoj performans te "daske" se mogu dvojako razumjeti – da se ukovao u te daske kao glumac ili da se ukovao kao što su nekada u te daske ukivali razbojnike, lopove, kradljivce i sumnjive tipove.