- Ustavni sud zaključuje da nema kršenja apelantovog prava na pravično suđenje. Sagledavajući postupak u cjelini, redovni sudovi su za osporene odluke dali detaljna, jasna i argumentirana obrazloženja u pogledu izvedenih dokaza i primjene pozitivno-pravnih propisa, te kada su redovni sudovi dali logična i uvjerljiva obrazloženja o postojanju krivičnog djela ratni zločin protiv civilnog stanovništva za koje je apelant proglašen krivim - navodi se u odluci Ustavnog suda od 22. aprila.

U odluci se dodaje da iz obrazloženja osporenih presuda ne proizlazi ništa što bi ukazivalo da su redovni sudovi imali sumnju u pogledu postojanja bilo koje činjenice koja čini obilježje krivičnog djela koje je apelantu stavljeno na teret, pa da bi tu sumnju rješavali presudom na način koji je povoljniji za apelanta.

- Ustavni sud zaključuje da nema kršenja prava na djelotvoran pravni lijek u vezi s pravom na pravično suđenje jer je apelant imao mogućnost da izjavi žalbu protiv osporene prvostepene presude, koju je apelant i koristio, a činjenica da je korišteni pravni lijek rezultirao samo djelomičnim uspjehom, budući da je apelantu izrečena kazna zatvora smanjena, ne može voditi zaključku o kršenju tog prava - navodi se u odluci.

Prvostepeno vijeće Suda BiH je u novembru 2017. godine osudilo Žilića, bivšeg pripadnika Armije BiH (ABiH) i vršioca dužnosti upravnika u "Musali" u Konjicu, na devet godina zatvora za ratni zločin protiv civilnog stanovništva.

Apelaciono vijeće je u maju 2018. godine uvažilo žalbu Odbrane te je Žiliću smanjilo kaznu za tri godine.