Završio je Gimnaziju u Jablanici, a sa izradom nošnji krenuo je kada je za kulturno-umjetničko društvo trebalo napraviti određene komade za potrebe jednog koncerta.

- Tetka mi je pokazala te prve korake u vezi sa šivanjem i jedna prijateljica koja me je naučila svemu ostalom jer je dugo godina radila u fabrici kao šnajderica, a zanimljivo je to što nemam niti jedan završen kurs za šivanje i krojenje – priča Mirza i dodaje da mu je tetka poklonila mašinu za šivenje i od tada u njegovoj radionici nastaju prelijepe tradicionalne nošnje i zahvaljujući njegovom zalaganju tradicija se čuva od zaborava. Želja mu je, kaže, da jednog dana otvori muzej narodnih nošnji.

Priča kako se njegova ljubav prema narodnim nošnjama rodila zahvaljujući folkloru koji aktivno igra već 19 godina, te kako je svaka nošnja kao njegova vlastita, posebna i veoma draga.

- Poželio sam da napravim neku nošnju za sebe i evo 10 godina kasnije u svojoj kolekciji imam više od 50 kompleta narodne nošnje. Izrađujem kako bosanske nošnje, tako i nošnje iz regiona, sve zavisi od potreba kupaca – pojašnjava sagovornik.

Pitamo ga šta je najzahtjevnije uraditi, te koji dijelovi nošnji uzimaju najviše vremena.

- Uvijek je najzahtjevniji ručni rad, kada je upitanju neki vez ili vez srmom, to zna da bude dosta zahtjevno, traži dosta vremena i strpljenja – priča nam Mirza.

Kupci nošnji koje izrađuje su, kaže, uglavnom kulturno-umjetnička društva ili pojedinci koji žele da imaju narodnu nošnju za neke specijalne prilike.

{$galerijaFotografija}

- Svaka nošnja sadrži više odjevnih predmeta i sačinjena je iz više dijelova. Neke sadrže i do petnaest dijelova, a malo je teško izdvojiti najljepšu jer svaka za sebe priča određenu priču prošlog vremena – kazao je Mirza.

Govori da je tokom priprema za njihovu izradu morao dosta da čita, istražuje, kako bi znao karakteristike svake od nošnji, te o narodima koji ih nose jer niti jedna nije ista.

- Velika je razlika između seoske i gradske, čak i kada je isto područje, postojale su razlike između muslimanskog, katoličkog i pravoslanog življa. Po tome su se i razlikovali, kroz nošnju ste mogli sve da pročitate, da li je neko bogat ili siromašan, koje je vjere, sa kojeg područja, bez da ga bilo šta pitate – kaže Mirza.

Ističe da, ukoliko se izrade kako treba, kvalitetno, onda su veoma skupocjene.

- Mora se dosta stvari ispoštovati da bi određena nošnja izgledala onako kako je nekad izgledala – smatra Mirza.

Na pitanje da li znamo čuvati svoju tradiciju i da li je cijenimo, Mirza odgovara:

- Mislim da je tu najveći posao na nama koji se time bavimo, da tu tradiciju predstavimo na najljepši način, da objasnimo ljudima zašto je to tako, zašto su se određeni dijelovi baš tako nosili. To je duh naših predaka, koji mi pokušavamo da oživimo i vratimo ga u punom sjaju. Tako da dok god mi na pravi način budemo predstavljali tradiciju, ljudi će je znati čuvati i poštovati.