U junu 1992. godine pripadnici srpskih paravojnih formacija zarobili su 114 civila hrvatske i bošnjačke nacionalnosti iz više mostarskih naselja. Oni su pritvoreni u prostorijama FK Lokomotiva odakle su u noći s 13. na 14. juna dovedeni na Uborak gdje su strijeljani.

Tih dana u mjestima Bijelo Polje i Vrapčići, sjeverno od Mostara, na svom kućnom pragu ubijeni su i članovi porodica Ćućurović, Cokić, Azinović, Kolobara i Grebović.

Iz Udruženja porodica stradalih kažu kako je ovaj ratni zločin, prvi masovni zločin u Mostaru u proteklom ratu, davno istražen i dokumentiran, ali nikada nije doživio sudski epilog. 

- Ovo je zločin bez kazne, ali nada kod nas porodica žrtava postoji i postojat će. Izvršioci i naredbodavci ovog zločina još slobodno šetaju ili Bosnom i Hercegovinom ili Srbijom i po tom pitanju je Tužilaštvo BiH u potpunosti zakazalo. Još ih jedanput pozivam da smognu snage, jer imaju dovoljno materijala i dokaza, da konačno pred lice pravde izvedu zločince - kazao je predsjednik Udruženja porodica stradalih Adnin Hasić. 

Ponovio je kako je riječ o prvim, najvećim zločinima u Hercegovini, te istovremeno prvim otkrivenim masovnim grobnicama u BiH.  

Amer Delić, član Centra za nenasilnu akciju i ratni veteran Armije RBiH kaže kako je nevjerojatno da ni nakon 29 godina niko nije odgovarao za ovaj zločin te da je već postala floskula pozivati na procesuiranje odgovornih.  

- To ide u nedogled. Koju ćemo poruku ostaviti u budućnosti, novim naraštajima, ako im kažemo da niko nije sankcionisan za ubistvo 114 ljudi - upitao je Delić.  

Ukoliko ne bude sudskog epiloga za ovaj zločin, Delić kaže kako će jako teško biti izgraditi povjerenje među ljudima i normalne odnose.

Obilježavanje godišnjice organizirali su Udruženje porodica žrtava ubijenih na Uborku i Sutini 1992. i Udruženje građana civlnih žrtava rata Mostar.