Negiranje presuda

Nova "istraga" o Srebrenici će poreći činjenicu genocida

Objavljeno: 18.03.2019. u 16:02 Autor: Emir Suljagić

Ono što se desilo u "zaštićenoj zoni" UN-a u Srebrenici, u julu 1995, predstavljalo je kulminaciju četverogodišnjeg procesa, koji je imao za cilj istrebljenje muslimanskog stanovništva u dolini Drine, kao što je i navedeno u šest strateških ciljeva utvrđenih na sjednici tzv. Parlamenta bosanskih Srba 1992. godine

Bilo je ljeto 1994. godine. Radio sam kao prevodilac za UN-ovog vojnog posmatrača u aprilu 1993, kada su UN-ove trupe stigle u grad, s ciljem provođenja rezolucije 819 Vijeća sigurnosti UN-a, kojom je Srebrenica proglašena "zaštićenom zonom".

Uzeo sam slobodan dan i izbjegao jednu od mnogih uzaludnih patrola, popevši se na krov zgrade pošte gdje sam često znao provoditi vrijeme. Imao sam primjerak knjige čiji mi naslov nije mnogo značio: Šindlerova lista. Bili smo u potpunosti odsječeni od ostatka svijeta, te sam proždirao sve knjige koje je UN-ovo osoblje donijelo.

Priča je bila jezivo poznata: samo dvije godine ranije, moja porodica i ja smo bili etnički očišćeni iz našeg sela u dolini Drine i zgurani u nešto, što je po svim osobinama, bilo koncentracioni logor na otvorenom. Na kraju brutalne, srednjovjekovne opsade Srebrenice u julu 1995, izgubio sam 13 članova porodice.

Koncentracioni logori i deportacije

Ono što se desilo u "zaštićenoj zoni" UN-a u Srebrenici, u julu 1995, predstavljalo je kulminaciju četverogodišnjeg procesa, koji je imao za cilj istrebljenje muslimanskog stanovništva u dolini Drine, kao što je i navedeno u šest strateških ciljeva utvrđenih na sjednici tzv. Parlamenta bosanskih Srba 1992. godine. Proces je uključivao masovna ubojstva, formiranje koncentracionih logora, masovne deportacije, uništavanje kulturnog naslijeđa i uništavanje svih dokaza kriminalnog poduhvata, koji je predstavljao suštinu srpske strategije.

Godine 1992, general Ratko Mladić – koji će biti kasnije, na čelu genocidne operacije u Srebrenici, a trenutno čeka žalbenu presudu Međunarodnog krivičnog tribunala za bivšu Jugoslaviju (ICTY) na temelju prvostepene presude kojom je utvrđeno, između ostalog, i djelo genocida – tada je izašao za govornicu i kazao: "Ljudi i narodi nisu pijuni, niti su ključevi u džepu tako da ih možete pomjerati tamo-ovamo... Ne možemo očistiti, niti imamo rešeto... To je, ljudi, genocid".

Više od četvrt stoljeća kasnije, 7. februara ove godine, Vlada Republike Srpske – entiteta u BiH koji je stvoren kroz genocidno "isključenje" nesrpskog stanovništva sa polovine bh. teritorije – formirala je dvije komisije: jednu koja ima za cilj da istraži događaje u Srebrenici, i drugu koja će se baviti opsadom Sarajeva.

Odluka je označila kulminaciju 15-godišnjih napora različitih vlada u ovom dijelu BiH, kojim dominiraju Srbi, a koji su imali cilj da potkopaju, poreknu i lažno predstave činjenice utvrđene van svake razumne sumnje – od strane Haškog suda. Čineći ovo, srpski nacionalisti u konačnici zapravo glorificiraju genocid.

Prvi izvještaj vlasti RS-a o "Slučaju Srebrenica", koji je podnesen u septembru 2002. godine, tvrdio je da je, nakon pada "zaštićene zone" UN-a, broj ubijenih iznosio manje od 2.000, uglavnom vojnika ubijenih u borbama, te manje od 100 strijeljanih od strane "snaga bosanskih Srba, zbog lične osvete ili jednog zbog nepoznavanja međunarodnog prava".

Kršenje ljudskih prava

Izvještaj je izazvao reakciju, i kao rezultat zajedničke parnice koja je uključivala stotine članova porodica srebreničkih žrtava pred Vijećem za ljudska prava – sudsko tijelo ustanovljeno Dejtonskim mirovnim sporazumom – Vlada RS-a je formirala specijalnu komisiju 2003. godine, koja je imala zadatak da objavi sve informacije o sudbini nestalih osoba i lokacijama masovnih grobnica, te da temeljito istraži sve događaje koji su vodili ka ovim narušavanjima ljudskih prava.

Istraga je rezultirala donekle poštenim, ali minimalnim rezultatima, koji su se fokusirali isključivo na posljednje dane u julu 1995. Izvještaj iz 2004. je svejedno ocijenjen kao napredak.

Prošle godine, skoro 15 godina nakon što je taj izvještaj podnesen, bosanskosrpski parlament ga je "poništio", nalažući Vladi RS-a da formira novo tijelo, zaduženo za stvaranje "objektivnije" slike događaja u i oko Srebrenice.

Odluka je bila dio šireg napada od strane autokratskog predsjednika RS-a i njegove stranke usmjerenog protiv činjenica utvrđenih od strane UN-ovih tijela: Međunarodnog krivičnog tribunala za  bivšu Jugoslaviju (ICTY) i Međunarodnog suda pravde (ICC). Oba navedena tijela su presudila da su zločini počinjeni u Srebrenici imali karakter genocida.

Između 2008. i 2014. godine, Dodikova vlada je potrošila oko 150.000 eura godišnje, finansirajući opskurnu organizaciju "Historijski projekat Srebrenica", posvećenu jedino poricanju zločina u Srebrenici u julu 1995. Godine 2017. Vlada je zabranila izučavanje zločina počinjenih u Srebrenici i tokom opsade Sarajeva, u osnovnim i srednjim školama.

Iznenađujuće je što su na čelu obje komisije Vlade RS-a – Izraelci: historičar Gideon Greif i akademik Rafael Israeli. Greif, koji je bio uključen u istraživanje na temu koncentracionog logora Jasenovac rukovođenog od strane Hrvatske u Drugom svjetskom ratu, nedavno je izjavio da je pogrešno porediti Srebrenicu i Holokaust, poričući tako paralelu koju niko u Bosni i Hercegovini nije ni povlačio.

Svijet više nije isti

Komisije, zapravo, imaju samo jedan cilj: utvrditi kompetitivan i protivčinjenični narativ o događajima u Srebrenici i Sarajevu u periodu 1992-1995.

Skoro deceniju, nakon što sam čitao "Šindlerovu listu" na krovu pošte u Srebrenici, bio sam u Hagu i pratio donošenje presudi Biljani Plavšić, članici ratnog rukovodstva bosanskih Srba za vrijeme rata, koja je priznala zločine protiv čovječnosti.

Žrtva Holokausta i dobitnik Nobelove nagrade Elie Wiesel se oglasio tog dana, kazavši: "Za siročad, bilo da su djeca ili odrasli, svijet više nije isti... Njihovi snovi su postali noćne more... Šta je prava definicija zločina protiv čovječnosti? Čisto psihološki gledajući, riječ je o zločinu počinjenom protiv čovječnosti druge osobe".

Greif i Israeli su se pridružili poduhvatu čija je jedina svrha poricanje zločina počinjenih protiv bosanskih muslimana, čime su stali na dugu listu onih koji bi nam oduzeli čovječnost. Niko u Bosni i Hercegovini ne propituje jedinstven karakter Hokolausta. Ali imamo pravo da zovemo zločin počinjen nad nama – nad  svima nama, zbog toga ko smo – njegovim pravim imenom. 

Autor teksta je Emir Suljagić, koji je preživio genocid u Srebrenici. Trenutno radi kao predavač međunarodnih odnosa na Internacionalnom univerzitetu u Sarajevu. Tekst je u izvornom obliku, na engleskom jeziku, objavljen na Middle East Eye. Prijevod: Redakcija Faktor.

Izvor:   middleeasteye.net

Faktor pratite putem aplikacija za Android. Pratite nas i na društvenim mrežama Facebook i Twitter. Zabranjeno je prenošenje sadržaja bez odobrenja redakcije. Kontaktirajte nas na [email protected]

Vezani članci

Iz kategorije