Većina ljubitelja fudbala iz regiona pamti pogodak Ljube Radanovića i legendarni komentar Mladena Delića "ljudi, ma je li to moguće". Međutim, rijetko ko se sjeća da taj gol na Poljudu ne bi imao nikakvu vrijednost da nije bilo pogotka Nenada Stojkovića u Sofiji.

Bivši fudbaler Partizana i reprezentacije Jugoslavije evocirao je uspomene iz svoje reprezentativne karijere. 

- Dobili smo Bugare 1:0 u jednoj užasnoj utakmici. Ne pamtim da sam odigrao goru u svojoj karijeri. Ako se ne varam, Mrkela je tada debitovao za reprezentaciju i upravo sam na njegov centaršut uletio u kazneni prostor i glavom savladao Velinova. Meni je iz tog ciklusa najdraža utakmica u Titogradu protiv Velsa. Bila mi je jubilarna 25, pa su mi dali kapitensku traku. Teren je bio katastrofalan, protivnik jak, sa Janom Rašom u špicu. Poveli su vrlo rano, mi smo okrenuli na 3:1 i 4:2, ali su nam u posljednjih 20 minuta dali dva gola i osvojili bod. Svilar je taj četvrti primio iz slobodnog udarca preko živog zida - prisjetio se Stojković. 

Jugoslavija se u čudesnoj splitskoj noći zahvaljujući golu Radanovića u 90. minutu plasirala na Evropsko prvenstvo i niko u tom trenutku nije slutio da će se u Francuskoj dogoditi potpuni fijasko. 

- Tu drugu utakmicu nisam igrao jer sam morao u vojsku. Uoči Evropskog prvenstva, slavili smo u obje kontrolne utakmice protiv ozbiljnih rivala, Španije i Portugala. Šta se poslije desilo u Francuskoj, ostat će misterija. Protiv Belgije smo odigrali očajno i nismo ni zaslužili više. O Danskoj ne želim ni da govorim. Elkjer i Arnesen su nas odučili od fudbala. Elkjer je tada bio u top formi jer je poslije osvojio i italijansko prvenstvo sa Veronom. Protiv Francuza smo igrali za čast. Poveli preko Šeleta i onda dozvolili Platiniju da nam da tri gola. Jedan lijevom, jedan desnom i jedan glavom - ističe Stojković. 

Kao svaki uzorni Jugosloven, živio je za utakmice reprezentacije i sa ponosom slušao himnu 'Hej Sloveni'. 

- Duel u Bukureštu u kvalifikacijama za Mundijal u Argentini je ušao u sve anale našeg fudbala. Jurili smo pobjedu od dva gola razlike, ali niko nije očekivao da će nam trebati šest, da bismo došli do cilja. Pape je blistao, iako mu je to bila tek druga utakmica u državnom timu. Poslije smo izgubili od Španije u Beogradu i nismo otišli na Svjetsko prvenstvo. Tu nam je engleski sudija poništio čist gol Hatunića. Kustudić je bio u klasičnom pasivnom ofsajdu i nije utjecao na igru. Sjećam se scene iz svlačionice pred početak meča sa Furijom. Pošto je Valok volio da oduži sastanak, Borota je rekao 'šefe, zakasnit ćemo na zagrijavanje'. Naredni Mundijal nismo propustili - kaže Stojković.

Jugoslavija se, navodi, u velikom stilu domogla Španije '82 i otputovala kao potajni favorit za visok plasman. Ali... 

- Faul Zajeca nad Alonsom je bio metar van kaznenog prostora. Pantelić je odbranio penal, Danac je ponovio izvođenje i to nije bilo sporno, jer se Panta zaista kretao na liniji. Ali je sporno što je dozvolio promjenu izvođača, Huanito je zatresao mrežu i izjednačio rezultat. Protiv Hondurasa nam je trebala pobjeda od dva gola razlike, ali smo slavili samo sa 1:0 - priča Stojković. 

Bila je to još jedna u nizu mundijalskih havarija jugoslovenskog fudbalskog tima. 

Za razliku od srbijanskih Orlića koji su se ovih dana obrukali u Italiji, njegova generacija se zlatnim slovima upisala u anale Evropskog prvenstva za mlade reprezentacije. Davne 1978. godine, Jugoslavija se prošetala kroz kvalifikacije u grupi sa Španijom i Rumunijom, zatim je izbacila Mađarsku i Englesku i u finalu naletila na moćan tim Istočne Njemačke. 

- Rumune smo tukli i u Osijeku i u Krajovi, Špance pregazili sa 4:1 u Zagrebu i izgubili minimalno samo tu posljednju utakmicu u Elčeu koja nije imala rezultatski značaj. Protiv Mađara izgubimo kod kuće sa 1:0, ali ih tamo dobijemo 2:0 i odemo dalje. Vaha je dao prvi go, a Damir Desnica pobjedonosni u posljednjoj minuti. Protiv Engleza, žestoka borba svih 180 minuta. Slavili smo u Novom Sadu sa 2:1 i onda otišli na stadion Mančester sitija i odigrali jednu od najboljih utakmica u mojoj karijeri. Mislim da nisam izgubio nijedan vazdušni duel. Oni su imali sjajan tim sa Glenom Hodlom, Piterom Ridom, Kevinom Rivsom... zaglušujuća atmosfera na Mejn Roudu... blizu 30.000 ljudi na onim starim tribinama... Opet je Vaha dao gol u finišu za 1:1 i finale je bilo naše - naglašava Stojković. 

Bobe Pavković je, kaže, bio najstandardniji, a on uz Halilhodžića, Kranjčara i golmana Stojanovića najbolje ocjenjeni igrač naše reprezentacije na putu ka završnom činu. Legendarni mađarski stručnjak Lajoš Baroti je rekao da ta mlada reprezentacija Jugoslavije posjeduje veći kvalitet od svojih kolega iz A tima. 

- Naš Savez je insistirao na jednoj finalnoj utakmici, ali je prevagnula želja Nijemaca da se igraju dva susreta. U Haleu smo slavili golom Halilhodžića i niko nije ni slutio da će se revanš u Mostaru pretvoriti u istinski festival fudbala. Već u prvom poluvremenu viđeno je sedam golova, mnogo šansi, bezbroj uzbuđenja... Mislio sam da će se srušiti tribine pod Bijelim brijegom kada je Srećko Bogdan na početku drugog dijela postigao go za 4:4. Vaha je bio trostruki strijelac i na kraju je proglašen za najboljeg igrača Evropskog prvenstva. I pored spektakularnog epiloga u Mostaru, smatram da je ona utakmica u Mančesteru naše najbolje izdanje u čitavom tom ciklusu - ističe Stojković. 

Od svih igrača sa kojima je dijelio svlačionicu tokom reprezentativne karijere, Stojković izdvaja jedno ime.

- Pape (Safet) Sušić je svjetski fenomen, jer je u prve dvije utakmice za reprezentaciju dao četiri gola. Poslije toga je povezao još šest protiv Italije i Argentine! Mislim da u Sarajevu nije pružio sve što je mogao. Da je došao u Beograd, napravio bi mnogo bolju karijeru. Čak je u jednom trenutku bio na korak od prelaska u Partizan. To je igrač kome nije bilo šansi da oduzmete loptu. Zdepasto građen, niskog težišta, kada se zagradi i krene 'jedan na jedan', teško vama. U Parizu je apsolutni idol, mislim da ni Zlatan Ibrahimović nije uspio da mu pomuti slavu. Ima jedna zanimljiva stvar, mislim da Pape nikada tokom karijere nije izveo penal. Sjećam se neke njegove izjave da dok je živ neće prići bijeloj tački. Šteta, da je u Firenci ostao do kraja u igri i da je šutirao umesto Brnovića ili Hadžibegića, možda bismo bili svjetski prvaci - kaže Stojković.