Negatorima genocida u Srebrenici nije potrebno mnogo za relativiziranje zločina počinjenih u tada zaštićenoj enklavi. Dovoljan je slobodan prijevod odgovarajućih dokumenata, malo logičkih vratolomija, tradicionalno zanemarivanje činjenica i rezultat je, sudeći prema istupima zvaničnika u entitetu RS i susjednoj Srbiji, zaključak da Vojska RS-a i pripadajuće paravojne i policijske formacije nisu počinili genocid, a da su zločini u obimu u kojem su ih spremni prihvatiti recipročni navodnim zločinima "druge strane".

Kao platforma za novi pokušaj negiranja sudski utvrđenih činjenica, ili barem nametanja teze o genocidu kao spontanoj reakciji, poslužio je dokument Ministarstva odbrane Ujedinjenog Kraljevstva od 11. jula 1995. godine, kojeg su interpretirale banjalučke Nezavisne novine.

{$galerijaFotografija}

Tako je konstatacija da je napad snaga bosanskih Srba "gotovo sigurno inicirao lokalni komandant" u verziji Nezavisnih novina evoluirala u "do napada je došlo na inicijativu lokalnog komandanta", a ocjena autora originalnog dokumenta prema kojoj "ne smatraju da je napad dio plana inspiriranog sa Pala za zauzimanje enklave" je na stranicama Nezavisnih novina interpretirana naslovom "Vrh RS-a nije imao plan da osvoji Srebrenicu".

Dakle, u dokumentu se ne navodi da "vrh RS-a" nije imao plan da zauzme Srebrenicu već da njegov autor ne vjeruje da su napadi koji su prethodili genocidu dio plana Pala za zauzimanje enklave, što su zvaničnici poput člana Predsjedništva BiH Milorada Dodika ili srbijanskog ministra odbrane Aleksandra Vulina svjesno zanemarili.

Koliko je ocjena autora dokumenta prema kojoj je napade na Srebrenicu "gotovo sigurno inicirao lokalni komandant" precizna i tačna, te koliko su dešavanja iz jula 1995. godine posljedica "konstantnih napada bosanskih snaga u posljednja tri mjeseca na rute za opskrbljivanje Vojske RS-a", ponajbolje svjedoče zvanični dokumenti "vrha RS-a", istog onog koji, kako tvrde, "nije imao plan da osvoji Srebrenicu".

Još 8. marta 1995. godine je tadašnji predsjednik RS-a i osuđeni ratni zločinac Radovan Karadžić potpisao "Direktivu 7", koja predstavlja dugoročnu strategiju Vojske RS-a u enklavi.

- Vojska RS-a treba izvršiti potpuno fizičko odvajanje Srebrenice od Žepe, čime će spriječiti i pojedinačno komuniciranje između ovih enklava. Svakodnevnim planskim i osmišljenim borbenim aktivnostima stvoriti uvjete totalne nesigurnosti, nepodnošljivosti i besperspektivnosti daljnjeg opstanka i života mještana u Srebrenici i Žepi – navodi se u "Direktivi 7".

U skladu sa "Direktivom 7" je tadašnji general Vojske RS-a i osuđeni ratni zločinac Ratko Mladić 31. marta 1995. godine potpisao "Direktivu 7/1", kojom je "Direktiva 7" pretočena u operativne vojne zadatke, a koja je kasnije rezultirala genocidom u Srebrenici.

Ovi zvanični dokumenti samo su dio obimne dokumentacije na kojoj se temelje osuđujuće presude Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju, ali i Međunarodnog suda pravde koji je utvrdio da se u Srebrenici dogodio genocid, a da su za taj genocid odgovorne institucije RS-a, te da Srbija, iako je mogla, nije uradila ništa da spriječi taj genocid.

Pokušaji falsificiranja historije na temelju jednog obavještajnog dopisa, i to pogrešno interpretiranog, kontinuitet su nametanja dominantnog narativa u entitetu RS i susjednoj Srbiji, ali su istovremeno i dokaz nepostojanja smislene argumentacije koja bi išla u prilog tom narativu.