Postoje mnoga istraživanja koje su naučnici radili na sebi, ali i otkrića koja su nastala slučajno, a i jedno i drugo zapravo se dogodilo kada je neuronaučnici Rebecci Saxe palo na pamet da napravi prvi snimak magnetne rezonance majke i bebe "uslikavši" na taj način sebe i svog sina dvomjesečnog Percyija u naručju.

- Snimak nije napravljen u dijagnostičke svrhe, niti za nauku. Prema mojim saznanjima, niko do sada nije napravio magnetnu rezonancu majke i djeteta. Učinili smo to jer smo htjeli vidjeti šta će biti - pojasnila je dr. Saxe svoju znatiželju.

Prije svega, htjela je uočiti razlike između majčinog i djetetovog mozga. I naravno, pokazalo se da dijete itekako ima koristi od nježnosti koju dobija. Poljupci u mozgu izazivaju hemijsku reakciju i pojačano lučenje hormona oksitocina. Inače, oksitocin se naziva hormonom ljubavi i sreće, a osnažuje osjećaj povezanosti.

Također, poljupcima se aktivira sistem za nagrađivanje u mozgu, izlučivanjem dopamina se čovjek osjeća bolje. Osim toga, oslobađa se i vazopresin koji majke dublje povezuje sa bebama i partnerima te serotonin koji pomaže u reguliranju raspoloženja. Na fotografiji se jasno vidi kako je djetetov mozak glatkiji i tamniji, a razlog tome je manji udio bijele tvari koja, između ostalog, sadrži mijelin.

Njegov zadatak je prijenos informacija, a nedostatak mijelina kod beba simbolično pokazuje kako majke oblikuju djecu od rođenja.

- Nekim ljudima je ovaj snimak bio uznemiravajući podsjetnik na to koliko su ljudska bića ranjiva. Drugima je fascinantno kako su dvije osobe - s "nevidljivom" garderobom, kosom i licima - postale univerzalne i mogu biti bilo koja majka i beba, na bilo kojem mjestu ili razdoblju u historiji – kazala je Saxe.

Sama naučnica dugo je pokušavala doći do ove fotografije. Kad je rodila prvi put, pokušala je preko magnetne rezonance „uslikati“ se s bebom, ali to joj nije pošlo za rukom. Uspjelo joj je tek rođenjem drugog sina, 2015. godine, nakon preinaka na uređaju. Kako uređaj proizvodi veliku buku, i naučnica i dijete bili su „zaštićeni“ slušalicama , a fotografija je nastala nakon nekoliko neuspješnih pokušaja.

Inače, na univerzitetu se uređaji za magnetnu rezonancu koriste kako bi pratili protok krvi kroz dječiji mozak. Djeci se čitaju priče i posmatra promjena aktivnosti mozga, ovisno o toku priče, čime se istražuje šta zapravo djeca misle o mislima drugih ljudi.