open-navfaktor-logo
search
Neprincipijelnost
NATO put uz Moet, mezu ili suši: Šta opozicija predlaže da BiH dobije vlast, a da ANP otputuje u Brisel?
Po okončanju posljednje sjednice Predsjedništva BiH, na kojoj su potvrđeni nepomirljivi stavovi po pitanju NATO integracija, nove optužbe su se odnosile na "nesposobnost vladajuće koalicije da formira vlast deset mjeseci nakon izbora"
21.08.2019. u 22:06
get url
text

Deset mjeseci nakon održavanja Općih izbora u BiH, Godišnji nacionalni program (ANP) ostaje kamen spoticanja za formiranje vlasti na državnom nivou. Obaveza poštivanja Ustava BiH, relevantnih zakona te odluka i strategija nadležnih institucija nije spriječila političke predstavnike iz entiteta RS, prije svih SNSD Milorada Dodika, da opstruiraju dostavljanje tog dokumenta u sjedište NATO-a u Briselu.

S druge strane, koalicija koju čine SDA, Demokratska fronta i SBB ne pristaje na imenovanje mandatara, a zatim i novog saziva Vijeća ministara BiH, prije dostavljanja ANP-a, te je sada već poprilično izvjesno da nova vlast neće biti formirana do 5. septembra, kada istječe "rok trajanja" Principa za formiranje vlasti u BiH. Za to vrijeme opozicija sa udobnih i jako dobro plaćenih zastupničkih fotelja, pijuckajući Moet dok biraju između meze i sušija, kritikuje sve što urade njihovi politički rivali na državnom nivou. Ne sputava ih ni činjenica da su isti ti rivali ujedno i njihovi partneri u "republici Sarajevo", kako pojedini zvaničnici Naše stranke nazivaju okvir u kojem se protežu stvarni interesi te političke opcije.

Iako, sudeći prema javnim istupima, još nisu najbolje savladali "NATO terminologiju", te muku muče sa mapovima, anpovima, ipapima i sličnim kerefekama, a i ne bi previše o njima vodili računa jer oko tih pitanja "ne postoji konsenzus", horski su na temelju pojedinih izjava i specifičnog tumačenja Principa za formiranje vlasti osuli paljbu, ponajviše po predsjedniku SDA Bakiru Izetbegoviću. Optužbe za "odustajanje od NATO-a" ili "popuštanje Dodiku" su se redom smjenjivale u medijima.

Nakon što se ispostavilo da im interpretacija Principa nije bila baš najpreciznija, te da novi saziv Vijeća ministara BiH neće biti formiran prije slanja ANP-a, ploča je okrenuta. Po okončanju posljednje sjednice Predsjedništva BiH, na kojoj su potvrđeni nepomirljivi stavovi po pitanju NATO integracija, nove optužbe su se odnosile na "nesposobnost vladajuće koalicije da formira vlast deset mjeseci nakon izbora".

Ostavljajući po strani upitnost termina "vladajuća koalicija", u situaciji u kojoj je SNSD još uvijek opozicija na državnom nivou, te da sastav "koalicije" na tom nivou vlasti nije pitanje preferencija političkih stranaka već izbornih rezultata, ostaje misterija na koji bi način opozicija, za razliku od nesposobne pozicije, raspetljala postojeći čvor i formirala vlast, da je svojevremeno prihvatila odgovornost da se uhvati u koštac sa tim problemima.

Uprkos stalnim medijskim istupima, odgovor na to pitanje uporno izostaje. Predsjednik Naše stranke Predrag Kojović "na sastanak ne bi došao sa maksimalističkim stavom nego sa kompromisnom pozicijom". Kakva bi to bila "kompromisna pozicija" na osnovu koje bi Kojović postigao dogovor sa Dodikom, a da ANP ipak "otputuje" u Brisel, predsjednik Naše stranke nije objasnio.

Nešto kreativniji je bio politički direktor SDP-a Damir Mašić. Rješenje koje on nudi je jednostavno. On bi, naime, "usvojio ANP". Tako je glasio njegov odgovor na konkretan upit, nakon što je na društvenim mrežama izrazio razočarenje zbog nesposobnosti da se formira vlast, i to samo nekoliko dana nakon što je galamio o "izdaji i predaji države" zbog potpisanih Principa. Konkretnije obrazloženje je (ne)vješto izbjegao podijeliti sa javnošću.

Nakon što je riješio dilemu "meza ili suši", Mašić riješio i pitanje formiranja vlasti

Mašićev stranački šef Nermin Nikšić poručuje građanima da Bh. blok "u nijednom trenutku nije doveo u pitanje slanje ANP-a, ni NATO, a ni euroatlantske integracije BiH", a da je tako, dodaje, potvrdit će glasanjem u Parlamentu.

Da iskažu beskompromisno opredjeljenje za euroatlantske integracije, Nikšić i njegov SDP su zakasnili barem pet godina. Upravo je ta stranka nakon Općih izbora 2010. godine imala dominantnu ulogu u državnoj vlasti, koju su formirali i održavali u partnerstvu sa SNSD-om, a u tom je periodu BiH u potpunosti stagnirala na putu ka članstvu u NATO-u. Inertnost po pitanju NATO integracija, umanjenje raspoloživog novca za Oružane snage BiH reduciranjem državnog budžeta zahvaljujući glasu upravo Nermina Nikšića, te politička trgovina sa SNSD-om u zamjenu za ministarsku fotelju ili mjesto u rukovodstvu Zastupničkog doma, ne idu baš u prilog "nedovođenju u pitanje euroatlantskih integracija BiH".

Konstatacije o nesposobnosti kao uzroku neformiranja vlasti deset mjeseci nakon Općih izbora naročito su zanimljive ukoliko u obzir uzmemo činjenicu da se na formiranje državne vlasti nakon Općih izbora 2010. godine čekalo punih 16 mjeseci. Novi saziv Vijeća ministara BiH nakon Općih izbora 2010. je, podsjećanja radi, formiran tek u februaru 2012. godine.

Ukoliko je Bh. blok zaista imao namjeru iskazati opredijeljenost ka euroatlantskim integracijama, imao je priliku tu opredijeljenost demonstrirati preuzimanjem odgovornosti na državnom nivou. Umjesto toga, SDP i Naša stranka su izabrali svesti svoje političko djelovanje isključivo u okvire "republike Sarajevo" te u pauzi između zapošljavanja stranačkih kadrova i konzumiranja milijardu KM teškog budžeta kritikovati svaki potez političkih oponenata, ne nudeći apsolutno nikakvo rješenje. U takvom pristupu vjerovatno leži i odgovor na pitanje zašto su te dvije stranke odbile biti dio državne vlasti.

2024 faktor. Sva prava zadržana. Zabranjeno preuzimanje bez dozvole izdavača.