Poručio je to ovaj dvojac na konferenciji za medije održanoj 15. novembra, na kojoj je ozvaničeno Zvizdićevo pristupanje stranci Narod i pravda (NiP).

Nakon što je 20 godina proveo u Stranci demokratske akcije (SDA), Zvizdić se pridružio Konakoviću, koji je u istoj stranci proveo 14 godina, da zajedno sa vladajućih pozicija, jedan na državnom i drugi na kantonalnom nivou, budu alternativa bezidejnoj vlasti.

Samo pet dana kasnije Zvizdić je na Prvom kongresu NiP-a imenovan za Konakovićevog drugog zamjenika.

Dobri poznavaoci političkih prilika u glavnom gradu, a naročito prilika unutar SDA u protekloj deceniji, ovaj Zvizdićev "meteorski uspon" u NiP-ovoj stranačkoj hijerarhiji tumače kao posljedicu Konakovićeve potrebe da se proglasi pobjednikom političkog rata koji je započet još prije sedam ili osam godina.

U tom je periodu Zvizdić bio predsjednik Kantonalnog odbora SDA Sarajevo, a Konaković dio takozvanog "Aktiva SDA", neformalne grupe koja se oštro protivila Zvizdićevoj politici na čelu Kantonalnog odbora. U međuvremenu je Konaković, protivno Zvizdićevoj volji, imenovan za premijera Kantona Sarajevo, a Zvizdić i njemu bliske osobe, poput prvog rođaka Aljoše Čampare, također su preuzeli važne pozicije u institucijama vlasti, što je omogućilo podizanje sukoba na viši nivo.

Epilog je bio Konakovićev izlazak iz stranke u februaru 2018. godine i njegova smjena sa pozicije kantonalnog premijera. Iz perioda koji je uslijedio datiraju slavodobitne Čamparine izjave o Konakoviću kao "opsjenaru" i nekome ko "puno melje, malo žita daje", dok su mu kadrovi novoformiranog Konakovićevog NiP-a uzvratili optužbama na račun navodne uloge u skrivanju dokaza u slučaju ubistva Dženana Memića.

U međuvremenu su unutar SDA uzdrmane pozicije Zvizdića i Čampare, što je najprije rezultiralo izbacivanjem ovog drugog iz te stranke. U februaru ove godine je Čampara pristupio NiP-u, gdje je stekao status "Konakovićevog šofera". Stjecanju tog statusa je, tvrde izvori iz NiP-a, doprinio upravo Konaković, koji je smještanjem dojučerašnjeg političkog neprijatelja, kojeg je iz vremena boravka u SDA optuživao i za "pakovanje zatvora", u te okvire želio istaknuti svoju konačnu pobjedu.

Zatim je SDA napustio i Zvizdić. Nakon što nije uspio dobiti podršku u namjeri da bude nestranački kandidat za Predsjedništvo BiH, jedina Zvizdićeva raspoloživa opcija za spas političke karijere bila je pristupanje NiP-u. Konaković ga je dočekao raširenih ruku, ali ne zato što je Zvizdić "kapitalac" koji će doprinijeti jačanju pozicije NiP-a na političkoj sceni već zbog potrebe da i tim primjerom da do znanja svojim dojučerašnjim oponentima da je pobjednik međusobnog sukoba.

Prepreku mu nije predstavljalo ni otvoreno iskazivanje nezadovoljstva NiP-ovog članstva koje se protivilo ulasku Zvizdića u stranku. Pozicioniranje Zvizdića kao "običnog" člana NiP-a nije upečatljivo koliko dodjeljivanje statusa njegovog "drugog zamjenika", sa čim će se Zvizdićeva sujeta, bar prema tumačenju onih koji ga dobro znaju, uprkos potrebi da sačuva političku karijeru, teško izboriti.

Činjenica da je Čampara danas Konakovićev "šofer", a Zvizdić njegov "drugi zamjenik" ne znači i konačni epilog višegodišnjeg sukoba koji je započet u SDA. Vrlo je izvjesno da će ovaj dvojac pokušati preuzeti poluge upravljanja NiP-om, a zastupljenost kadrova bliskih Zvizdiću i Čampari na pozicijama u institucijama vlasti, naročito u pravosuđu i policijskim strukturama, ne ostavlja Konakoviću prostor da zanemaruje karakter i ambicije svog "šofera" i "drugog zamjenika" da oni budu ti koji "liderišu procesima".

Sa sigurnošću se može reći da rat Zvizdićeve grupe i "Aktiva" nije okončan već je samo prenesen u okvire druge stranke i pitanje je vremena kada će eskalirati.